Vrgoračke zaplakaše gore!
Biokovska zajeca planina!
A svibanjske utihnuše zore
kad heroja uze domovina!
Nad Umčanim vedro nebo plače,
svaki kamen zemlje Hercegove,
i Jadransko more huči jače
ko da cijeli hrvatski puk zove!
Plači danas moj hrvatski rode!!!
I suzama svog heroja slavi.
Radi nas i naše slobode
život za te dade iz ljubavi.
Volio je svoju rodnu grudu,
iznad svega Hrvatsku,Hrvate,
sanjao je slobodni da budu,
sanjao je budan Gašpar Ante!
Sanjao je trobojnicu svetu,
što ponosno nad Vrgorcem vije.
U dvadeset i petom pade ljetu,
a sna svoga dosanjao nije!
Ali navijek živi uspomena,
sjećanje što na stijeni piše,
nikad neće izbrisat vremena:
GAŠPAR ANTE NE RAĐA SE VIŠE!!!
Velimir Velo Raspudić
