U svibnju prošle godine, Vlada Federacije BiH zadužila je Federalno ministarstvo zdravstva da u suradnji sa Zavodom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH pokrene inicijativu za izmjenu Zakona o javnim nabavama.
Namjera je bila kroz izmjene Zakona usuglasiti propise iz oblasti zdravstva s propisima o javnim nabavama, što predstavlja glavni problem kod nabavke citostatika s čijom se nestašicom periodično suočavaju bolnice u Federaciji, ali i u RS-u, piše Faktor.ba.
Navedena inicijativa odnosi se na procedure koje bi omogućile interventni uvoz lijekova u ograničenoj količini za teško oboljele pacijente, kada iz određenih razloga dođe do deficitarnosti lijeka na tržištu, bez primjene Zakona o javnim nabavama.
– Inicijativa je pripremljena i upućena Agenciji za javne nabavke BiH u srpnju 2018, te je i javno prezentirana na radionici organiziranoj u Sarajevu. Podsjećamo da ovaj zakon donosi Parlamentarna skupština BiH. I u ranijem razdoblju ovo ministarstvo, kao i Federalni zavod, upućivali su zahtjeve za izuzimanje od javnih nabavi lijekova koji se financiraju sredstvima zavoda zdravstvenog osiguranja – kažu iz Ministarstva.
Unatoč tome što se pacijenti koji se liječe od karcinoma svako malo moraju sami snalaziti gdje i kako da nabaviti potrebne lijekove, još nema ni naznaka izmjene Zakona o javnim nabavama koji bi taj proces ubrzao.
– Nažalost, sve dosadašnje inicijative, uključujući i posljednju, a koje zapravo počivaju na činjenici da se lijekovi i njihova dostupnost ne mogu promatrati kao svaka druga roba, još nisu prihvaćene od strane nadležnih državnih tijela – ističu u Federalnom ministarstvu zdravstva.
Nezainteresiranost dobavljača i proizvođača zbog malih količina, zastoji u isporuci, nemogućnost pribavljanja potrebnih dozvola za uvoz, kašnjenje u kontroli lijekova svake uvezene serije lijeka od Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, neblagovremene aktivnosti ugovornih veledrogerija/dobavljača na procedurama uvoza lijekova, prestanak proizvodnje određenog lijeka, samo su neki od razloga zbog kojih dolazi do nedostatka citostatika, kažu u ovom ministarstvu:
– Činjenica je da kod ugovornih dobavljača povremeno dolazi do deficitarnosti iz različitih razloga na koje Federalni zavod nije u mogućnosti utjecati, kao što nije ni u mogućnosti izvršiti nabavku lijekova od drugog dobavljača, jer bi morao raskinuti postojeće ugovore i ponovo voditi postupke javnih nabava koji traju četiri-pet mjeseci. U slučajevima kada je to moguće, Federalni zavod provodi hitne pregovaračke postupke, ali i u tim slučajevima do isporuke lijeka protekne najmanje dva mjeseca.
U Federalnom zavodu dodaju da nisu deficitarni samo citostatici koji se koriste na teret sredstava Fonda solidarnosti, već povremeno i lijekovi s esencijalne liste te lijekovi u bolnicama i kliničkim centrima koji se financiraju sredstvima županijskih zavoda zdravstvenog osiguranja.
Kada je riječ o citostaticima, kako navode u Zavodu, u posljednjih nekoliko mjeseci taj broj se kreće između pet i šest deficitarnih lijekova iz grupe citostatika u odnosu na ukupan broj citostatika koji se naručuju.
Trenutno je deficitarno 15 lijekova iz grupe citostatika, a većina tih lijekova nije mogla biti pravovremeno nabavljena zbog kašnjenja u usvajanju proračuna Federacije i Financijskog plana Zavoda, kažu u FZZO. U tijeku je novi postupak javne nabave za ove lijekove.
U pojedinim bolnicama u RS-u pacijenti se već mjesecima suočavaju s nedostatkom LHRH agonista, koji se koristi kao hormonska terapija kod karcinoma prostate.
– Ovaj lijek je prilično skup i težak za nabavu, a imamo priličan broj pacijenata kojima treba i koji ga moraju kupiti, nakon čega im Fond zdravstvenog osiguranja RS-a izvrši povrat novca. Nema ga mjesecima, pa se pacijentima odlaže i zračenje. Redovno smo potraživali ovaj lijek, ali ga nismo dobili. Nekad stigne neka manja količina koja ne “pokrije” ni četvrtinu pacijenata – priopćili su nedavno iz Opće bolnice u Bijeljini.
Deficitaran je i “docetaxel“, citostatik za liječenje karcinoma dojke i pluća.
To što entitetski zavodi zdravstvenog osiguranja refundiraju novac pacijentima koji su primorani sami nabavljati navedene lijekove, za teško oboljele građane slaba je utjeha. Pored toga što se radi o izuzetno skupim lijekovima, kada zavlada njihova nestašica u bolnicama, onda ih je najčešće vrlo teško pronaći i u našim ljekarnama.
Pacijenti se već godinama zbog istog problema, koji se konstantno ponavlja, moraju snalaziti kako znaju i umiju. Pravo na zdravstvenu zaštitu i blagovremeno liječenje, kao jedno od temeljnih ljudskih prava, u Bosni i Hercegovini, očito, nikome ne znači previše – zaključuje Faktor.ba.
