Isprovociran ponižavajućom pozicijom hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, što je eksplodiralo izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva protiv volje toga naroda, Hrvatski je narodni sabor u subotu u Mostaru usvojio deklaraciju u kojoj se izražava predanost cjelovitoj BiH i euroatlantskim integracijama, ali i traži jednakopravnost sva tri naroda koja žive u ovoj zemlji te odgovarajuće ustavne reforme i administrativno-teritorijalni preustroj zemlje.
Nije prvi put da HDZ i ostale hrvatske stranke izlaze s ovakvim stavovima, ali nakon njih bi, pod pritiscima partnera u državi, stranih sila i same Hrvatske, obično zavladalo zatišje.
Gotovo isti dan i ovaj je put žestoko reagiralo službeno Sarajevo, točnije tri najjače bošnjačke stranke – SDA, SDP i Demokratska fronta. HNS je doslovce optužen za rušenje države i za negiranje presuda Međunarodnoga kaznenog suda.
U deklaraciji se, međutim, odbacuje samo kvalifikacija o udruženom zločinačkom pothvatu, ali očito presuda se na bošnjačkoj strani nastoji koristiti za diskreditiranje svih zahtjeva koji idu u pravcu političkih reformi, čime se blokira i svaka moguća rasprava o reformama ove, prema općim ocjenama, nefunkcionalne države.
Držanje bošnjačkih stranaka karakteristično je za one političke faktore koji se osjećaju nadmoćnima. Njihova je filozofija: bit će po mome milom ili silom. One se, polažući za Bošnjake ekskluzivno pravo na BiH, postavljaju u ulogu jedinih čuvara, dok se druge optužuje kao sumnjive elemente, čiji je krajnji cilj razbijanje države.
Takozvana građanska ili unitarna opcija, čiji je najgorljiviji zagornik Željko Komšić, koji bi model svoje porodice preslikao na cijelu zajednicu, hoće kazati kako nije važno kojoj naciji pripadamo, nego je važno da smo jednakopravni građani kao da se pojedinačna i kolektivna prava isključuju.
Iza građanske opcije neskriveno uvijek proviruje volja najbrojnijeg naroda kao sredstvo asimilacije i negacije ostalih.
No, nije najbolji čuvar države onaj koji je na riječima najžešće brani. Stabilnost BiH ne može se graditi po volji samo jednog naroda, ni na volji SAD-a, Turske ili EU-a, već isključivo na zadovoljstvu i osjećaju sigurnosti i jednakosti svih njezinih naroda.
Svaka diskriminacija, svako potiskivanje, svako nametanje nužno vodi prema odvajanju. Inicijativa SDA da se preimenuje ime Republike Srpske kao zakonit odgovor dobila je prijetnju odcjepljenjem. Bošnjačkim političarima morao bi biti poučan i primjer Jugoslavije u kojoj je srpska hegemonija urodila raspadom.
