Iako imaju različit tretman u javnosti, presude Ustavnog Suda BiH o Danu Republike Srpske i neustavnosti Izbornog zakona BiH imaju jednu zajedničku crtu – oni koji ih komentiraju nikako da ih pročitaju. Istina, presude su opširne i suhoparne. Ali, čak i BH javnost koja nema izgrađene kriterije u poimanju javnog interesa, zaslužuje da joj se obraća s minimumom poštovanja. A taj minimum je ne praviti budale o ljudi, čak i kada jesu budale.
Dvije presude Ustavnog suda žrtve su novinarskog nečitanja presuda.
Prvi dan kada je Ustavni sud presudio po apelaciji Bakira izetbegovića o ustavnosti 09. siječnja kao dana Republike Srpske, javnost su preplavile izjave zadovoljstva presudom. Rašireni komentar glasio je kako je „09. siječanj neustavan Dan“.
Ova besmislena izjava ušla u javnost i ostala do danas prihvaćena.
Kada je nekoliko dana poslije izašla konačna presuda Ustavnog suda BiH, mediji su već bili zasićeni Danom Republike Srpske pa se presudi nisu posvetili ni približno kao prvi dan. Tako je nesretna presuda ostala nepročitana, i u javnosti zapamćena kao „Neustavan Dan Republike Srpske“.
Istina je malo kompleksnija. Ustavni sud BiH nije dosudio da je 09. siječanj neustavan kao takav, nego da su protuustavne neke odredbe iz zakona o Praznicima RS. Konkretno – dio koji se tiče krsne slave i vjerskog obilježavanja Dana Republike Srpske.
I tako, dok se bošnjačka javnost zadovoljno osmjehivala nad još jednom besmislenom pobjedom, SNSD je u proceduru dao novi prijedlog zakona, bez spornih odredbi. Kao dan Republike Srpske predložen je isti dan – 09. siječanj!
Bošnjačka javnost, zanesena zabludom da je taj dan „neustavan“, nije se zamarala Parlamentarnom procedurom usvajanja novog zakona, čak ni kada je donesen.
Tako je, prema važećem zakonu Republike Srpske, dan tog entiteta potpuno legalno, 09. siječanj. I to sve u skladu sa presudom Ustavnog suda BiH.
Ovo nije teško shvatiti ni sarajevskim kronično neupućenim i neobrazovanim novinarima. Unatoč tome, ponovo javnost zamaraju dezinformacijama kako je „09. siječanje neustavan“.
Onda se zgražaju što Tužiteljstvo ništa ne radi, pa što policija ništa ne radi, pa što Inzko ništa ne radi, pa što Amerika ništa ne radi, pa što SIPA ne hapsi itd…
Apelacija Bože Ljubića
Sličan pristup bošnjački mediji imaju i za presudu Ustavnog suda BiH koja se tiče neustavnosti Izbornog zakona BiH. I u ovom slučaju, ignorira se presuda a ponavljaju se površne ocjene koje su dali sarajevski „analitičari“ prvi dan nakon presude:
Prvo treba provest Sejdić Finci, treba provest paket promjena Zornić Pilav, ne treba mijenjati zakon dok se ne postigne kompromis, Ustavni sud dijeli BiH (DF) itd.
Osim SDP-a i DF-a koje su u nekoliko navrata direktno izjavili da ne treba provoditi pomenutu presudu, mediji se uglavnom suzdržavaju negiranja presude i opredjeljuju se za minimaliziranje njenog značaja i banaliziranje cijele stvari.
I u ovom slučaju pokazuje se kako im je mrsko bilo pročitati presudu.
Čak i kada je Ustavni sud šest mjeseci nakon presude izbrisao sporne odredbe Izbornog zakona, javnost je i dalje ostala uskraćena informacija o važnosti izmjena Izbornog zakona.
Umjesto toga, sve češće se u bošnjačkoj javnosti čuje teza da se „izborni zakon ne mijenja u izbornoj godini“.
Ovo jeste načelo kojeg se treba pridržavati. Ali ako se izborni zakon ne promijeni, onda su i izbori upitni, pa je upitno je li ova godina uopće izborna. U konačnici, Bosna i Hercegovina trenutno nema funkcionalan izborni zakon pa se treba zapitati koje načelo je važnije – načelo nemijenjanja zakona u izbornoj godini ili zakonska obaveza održavanja izbora!
Protivljenje činjenicama
Uporno izbjegavanje čitanja presuda i izbjegavanje suočavanja s njihovim sadržajem dezinformira javnost i čini je agresivnom prema činjenicama. U ovom slučaju dvije su činjenice s kojima bošnjačka javnost ima očiti problem – 09. siječanj je legalni Dan Republike Srpske i Izborni zakon BiH se mora mijenjati.
Bošnjačko protivljenje činjenicama u prvom slučaju proizvodi akutnu krizu sa Srbima, a u drugom slučaju onemogućava rješenje problema koji bi mogao paralizirati zemlju, i proizvodi akutnu krizu s Hrvatima.
Sa potpuno suludim argumentima, ove dvije krize u bošnjačkoj javnosti predstavljene su kao interes Bosne i Hercegovine.
Tvrtko Milović 9.1. 2018.
