Spustila se magla gusta
na kupreško polje malo.
Sakrila je sela pusta,
vrijeme je u njima stalo!
Ne čuju se lastavice.
Niti slavuj pjeva više.
Hladna bura tuče lice,
jesenje ga miju kiše.
Studen mjesec, trećeg dana,
na po’ koplja barjak vije,
otvori se jedna rana
što je naše srce krije!
Jedna rana što nas vraća
tu na kuprešku ravnicu,
gdje padoše naša braća
za hrvatsku trobojnicu!
Sklopiše se oči mlade,
srce je u trenu stalo.
Kad nam smrt njih ukrade
i nebo je zaplakao!
Zaplaka i kamen sivi
svete zemlje Hercegove,
sve dok na njem Hrvat živi
oplakivat će heroje ove!
Neka im je vječno HVALA!
Po njima se povijest piše.
Sinove je majka dala,
što ne rađaju se više!
Velimir Velo Raspudić
02/11/2018
U spomen na kupreške heroje:
Dražena Lončara i Ivana Milićevića
03/11/1994-03/11/2018
