Na današnji dan, 25. listopada 1478. godine umrla je u Rimu, kraljica Katarina Kosača – Kotromanić.
Njoj u čast, pjesmu naslova “Katarina, ti kraljice naša” napisala je Katarina Zovko Ištuk.
KATARINA, TI KRALJICE NAŠA
Povijest naša jaka je i slavna,
što potječe iz vremena davna,
stvarala se kroz vijekove duge,
sa ponosom i sa mnogo tuge.
Herceg Stjepan dade temelj sveti,
domovini, gdje ćemo živjeti,
pa po njemu dobi ime svoje,
Herceg zemlja, domovina to je.
Mnoge kule on je sagradio
i svoj narod tu je naselio,
od Blagaja, Počitelja grada,
i Ljubuškog, gdje živimo sada.
U Blagaju rodila se, dva njegova sina
i prelijepa kćerka Katarina.
Udade je u Bosnu Srebrenu,
da sve spoji u državu jednu.
Katarina bješe hrabra žena,
kad su došla i ta zla vremena,
borila se za svoj narod sveti,
bješe spremna za njega umrijeti.
Turski zulum došao je kleti,
pa naredi djecu joj uzeti,
odveli su dva njezina sina,
razboli se zbog tog Katarina.
Htjede Turčin i nju da ubije,
ali narod dozvolio nije,
u Rim ode, u Stolicu svetu,
sklonili je, dušmanu prokletu.
Patila je zbog dva svoja sina,
proklinjala zulum od Turčina,
umrla je, za nih nije znala,
do kraja je djecu dozivala.
I povjest je njena ispisana,
od kraljice, naše Katarine,
naučla ja sam o tome svemu
trebaš i ti naučiti sine.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
MOSTAR, 25. travnja 2018.
