Najveća mirnodopska nesreća od Hrvatske državnosti, Kornatska tragedija dogodila se na današnji dan, 30. kolovoza 2007. godine kada je skupina vatrogasaca postala žrtvom požara na otoku Velikom Kornatu.
Od ukupno 13 vatrogasaca u skupini zahvaćenoj požarom, 12 ih je poginulo na licu mjesta ili preminulo u bolnicama, a jedini je preživio Frane Lučić iz Tisnog.
Poginulo je šest vatrogasaca iz vatrogasne postrojbe Šibenik – Dino Klarić, Ivica Crvelin, Ivan Marinović, Marko Stančić, Gabrijel Skočić i Hrvoje Strikoman, a još sedmero je preživjelo uz teške opekline po tijelu – od kojih je petero prebačeno na liječenje u Zagreb (Tomislav Crvelin, Ante Crvelin, Josip Lučić, Karlo Ševerdija i Marinko Knežević) koji su ubrzo preminuli od posljedica teških opeklina. Posljednji je, u splitskoj kliničkoj bolnici, dana 16. rujna, preminuo Ante Juričev-Mikulin.
Obitelji već jedanaest godina traže istinu za poginule na Kornatima. Službeno objašnjenje za tragediju i nestanak toliko mladih života je tzv. ‘eruptivni požar’.
Iako to nitko u Hrvatskoj ne želi potvrditi, vatrogasce je najvjerojatnije ubila zaostala NATO-ova bomba koju su pri povratku u bazu nakon bombardiranja Savezne republike Jugoslavije u radoblju od 24. ožujka do 10. lipnja 1999. godine izbacili zrakoplovi Svjevernoatlantskog saveza.
Samim pogledom na Kornate i najvećem je laiku jasno kako 12 ljudi nije moglo poginuti gaseći požar koji je zahvatio travu visoku 20-ak centimetara.
