Kada su britanska vojska i posljednji visoki komesar za Palestinu sir Alan Cunninghem napustili Jeruzalem, Ben Gurion je u ime Židovskog narodnog vijeća i Sveopćeg cionističkog savjeta u Tel Avivu 14. svibnja 1948. proglasio rođenje države Izrael.
Židovski kolonisti postali su izraelski državljani i slavili dan koji su čekali gotovo dvije tisuće godina. Još tijekom rata cionistički pokret u Sjedinjenim Državama aktivno je lobirao u prilog naseljavanja Židova u Palestinu. Kako bi izvršili pritisak, Irgun, židovska desničarska teroristička organizacija digla je u zrak hotel King David, sjedište britanske uprave u Jeruzalemu, te se organizira useljavanje Židova, piše HRT.hr.
Britanske mandatne vlasti pokušavaju obuzdati terorizam no moraju popustiti pred valom ilegalne imigracije. Često prikazivane slike dramatičnog egzodusa Židova u srpnju 1947. pridonijele su buđenju zapadnog javnog mnijenja. Opća skupština Ujedinjenih naroda u studenom 1947., usprkos protivljenju arapskih zemalja udruženih u Arapsku ligu, izglasala je podjelu Palestine. I dok se gerilski rat nastavlja, britanska vlada najavljuje povlačenje svojih snaga iz Palestine.
Nakon proglašenja Izraela arapske vojske, odvojene jedna od druge, kreću u rat za koji su slabo pripremljene i suočavaju se s visokim moralom, odlučnošću i organiziranošću Izraelaca. Kako bi zaustavili borbe, Ujedinjeni narodi šalju posredničku misiju na čelu s predsjednikom Crvenoga križa grofom Bernadottom. Misija je okončana njegovim ubojstvom u Jeruzalemu. Arapski je otpor bio uzaludan i Izrael odnosi pobjedu.
Iduće godine Izrael je primljen u Ujedinjene narode a predstavnici arapskih zemalja u znak prosvjeda napustili su dvoranu. Okružen neprijateljski raspoloženim arapskim susjedima Izrael je u još nekoliko navrata ratovao. No problem palestinskih izbjeglica koje su Izraelci protjerali nije nikada riješen i naraštaji izbjegličkih kampova dat će mnoge borce. Pitanje Palestinaca ostat će trajnim svjetskim problemom sve do današnjih dana.
