Smilje je zasađeno na više stotina hektara, a priča o ekspanziji, sigurnom plasmanu sirovine i eteričnog ulja i lakoj zaradi, dobija negativan epilog.
Cijena sirovine po kilogramu, za pet godina, umanjena je više od četiri puta. Umanjenu cijenu ulja nitko i ne spominje. Uz sve to, ovogodišnji otkup nije izvjestan, donosi RTRS.
Hiperprodukcija, neorganiziranost i neispitano tržište, tvrde upućeniji, uzeli su danak. Obezvrijeđeno i sumnjive kvalitete, kod fizičkih osoba i u pojedinim destilerijama, na prodaju čeka velika količina eteričnog ulja. Umjesto 5 do 8 maraka, prije pet, prošle godine otkupljivači su sirovo smilje plaćali marku i 30 po kilogramu.
Razočarani plantažeri kažu da su nasjeli na polu informacije i ciljana, stručna predavanja. S pojedinih plantaža još nisu vratili uloženi novac.
Smiljari tvrde da iza njih nije stala nijedna institucija.
Za to vrijeme, u regiji je registrirano više desetaka destilerija. Broj neregistriranih nitko ne zna. Pojedine su plantažerima obavljale usluge destiliranja.
Veći broj destilerija zatvorile su vrata proizvođačima. Općina Ljubinje će, uz pomoć Pravobranitelja, tražiti zaštitu interesa, iz ugovora s tvrtkom iz zapadne Hercegovine.
– Mi smo u proceduri raskida ugovora, zato što oni nisu, već dvije godine, ispoštovali uvjete mi smo im dali halu… Bio je uvjet da zaposle određen broj radnika, nisu ispoštovali kooperante – kaže Darko Krunić, načelnik općine Ljubinje.
Zbog toga, dio vlasnika diže ruke od plantaža. Tvrde da je korist imao tek mali broj pojedinaca.
– Najbolje je prošao onaj tko je prodavao sadnice, bile su marku i po do dvije, sada su deset do dvadeset pfeniga – kaže Zaga Spaić, plantažerka.
U nadi da će se nešto promijeniti, nove plantaže prava su rijetkost. Smiljari tvrde da bez organiziranosti i čvršće povezanosti s institucijama, uz poštovanje strogih pravila proizvodnje, nema napretka. Pod uvjetom da se dio grešaka može ispraviti.
