Još grički top nije označio podne u Zagrebu, a Marin Čilić je u dalekom Melbourneu (koji deset sati “prednjači”) ušao u finale Australian Opena.
Melem na našu sportsku ranu, nakon što su nas večer prije Červarovi rukometaši razočarali porazom u srazu s Francuzima. I još jedan veliki uspjeh našeg najboljeg tenisača, poniklog u hercegovačkom kršu, u Međugorju.
Zato je valjda i tako stamen, pa ga sa šampionske staze ne mogu skrenuti ni sitne naše zločestoće koje se uvijek nađu na internetskim forumima. Češće kad Marin izgubi (posebno su kivni frustrirani kladitelji), ali bude toga i kad pobjeđuje. Kad izgubi, onda je Bosanac ili Hercegovac, a kad pobijedi onda može biti i Hrvat…
No, ignoriranje i podcjenjivanje Čilićevih uspjeha ne dolazi samo od anonimnih jalnika s društvenih mreža nego i od službenih struktura. Pa tako na našoj javnoj televiziji nema prijenosa Marinovih pobjeda u Melbourneu. Nije ga bilo do polufinala, a neće ga – po svemu sudeći – biti ni u finalu. Pa makar s druge strane bio i sam Roger Federer.
“Hrvatska radiotelevizija nije u mogućnosti prenositi završni susret Australian Opena u kojemu će nastupiti Marin Čilić jer cijena televizijskih prava za taj susret iznosi 300.000 eura, odnosno približno 2,2 milijuna kuna”, objasnili su na HRT-u svoju odluku misleći da imaju argument za to što prijenosa neće biti.
Ali, nemaju ga. To jest veliki novac za nas obične smrtnike, ali ne i za jednu javnu televiziju koja ubire mjesečnu pretplatu od 80 kuna po kućanstvu. Dakle, dovoljno je da dva milijuna Hrvata daju po jednu kunu (od onih 80) i da se osigura prijenos. Ili da na HRT-u počnu napokon poslovati onako kako to vrijeme od njih traži. Da taj novac (potpuno ili veći dio) namaknu od reklama koje će platiti banke, teleoperateri, farmaceutske tvrtke…
I zato nema – “nije u mogućnosti”. Odgovorni na HRT-u imaju dva dana da dogovore izravni prijenos finala. Duguju to svojim pretplatnicima!
