U noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine, samo dva dana nakon sloma obrane Vukovara, na poljoprivrednom dobru Ovčara dogodio se jedan od najtežih ratnih zločina u Domovinskom ratu. Pripadnici srpskih snaga ubili su oko 200 zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice, među kojima su bili ranjenici, hrvatski branitelji, civili i medicinsko osoblje. Među žrtvama su bili francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier i legendarni vukovarski novinar Siniša Glavašević.
Prošlo je punih 35 godina od jedne od najmračnijih noći hrvatske povijesti. Dok se Hrvatska prisjeća žrtve Vukovara i Škabrnje, 20. studenoga posebno je posvećen sjećanju na nevine ljude čiji su životi nasilno prekinuti na Ovčari, nekoliko kilometara od Vukovara. Nakon višemjesečne opsade i pada grada 18. studenoga 1991., mnogi ranjenici, bolesnici i civili vjerovali su kako će u vukovarskoj bolnici pronaći sigurnost. Umjesto očekivane evakuacije, uslijedili su odvođenje, zlostavljanje i masovna pogubljenja.
Odvedeni iz bolnice i predani u ruke zločinaca
Dana 20. studenoga 1991. pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz vukovarske su bolnice odveli oko 260 ljudi. Među njima nisu bili samo hrvatski branitelji, nego i ranjeni i bolesni civili te druge osobe koje su se zatekle u bolnici. Zarobljenici su autobusima prevezeni na poljoprivredno dobro Ovčara, gdje su zatvoreni u hangar. Ondje su bili izloženi teškom fizičkom i psihičkom zlostavljanju, premlaćivanju i ponižavanju. Tijekom večeri i noći zarobljenici su u skupinama odvođeni na obližnje mjesto pogubljenja, gdje su ubijani vatrenim oružjem. Njihova tijela potom su zakopana u masovnu grobnicu. Prema utvrđenim činjenicama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, na Ovčari je ubijeno najmanje 194 zarobljenika obuhvaćena optužnicom. Iz masovne grobnice 1996. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 200 žrtava.
Među ubijenima bio je i Jean-Michel Nicolier, mladi francuski dragovoljac koji je iz svoje domovine došao pomoći Hrvatskoj u obrani od agresije. Rođen 1966. godine, Nicolier je u Hrvatsku stigao tijekom ljeta 1991. godine. Pridružio se hrvatskim braniteljima i sudjelovao u obrani Vukovara. Ranjen je 8. studenoga na Sajmištu, nakon čega je smješten u vukovarsku bolnicu. Nakon pada grada, zajedno s ostalim ranjenicima i civilima odveden je na Ovčaru, gdje je mučen i ubijen u dobi od samo 25 godina. Njegova sudbina desetljećima je bila jedan od simbola stradanja stranih dragovoljaca koji su stali u obranu Hrvatske. Nakon gotovo 34 godine potrage, u listopadu 2025. potvrđena je identifikacija njegovih posmrtnih ostataka, pronađenih u blizini hangara na Ovčari. Nicolier je 6. studenoga 2025. pokopan na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.
Jedna od najpoznatijih žrtava Ovčare bio je i Siniša Glavašević, novinar i urednik Hrvatskog radija Vukovar. Tijekom opsade grada svojim je izvještajima svjedočio o stradanjima stanovnika, razaranju Vukovara i svakodnevnoj borbi za preživljavanje. Njegov glas, koji se iz opkoljenog grada probijao do ostatka Hrvatske, postao je simbol novinarske hrabrosti i otpora. Nakon pada Vukovara Glavašević je odveden iz bolnice na Ovčaru, gdje je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici te identificirani 1997. godine. Zajedno s njim ubijen je i njegov radijski kolega Branimir Polovina, koji je također ostao uz Vukovar tijekom njegovih najtežih dana. Glavaševićeva svjedočanstva i danas predstavljaju trajno sjećanje na grad čija je tragedija obilježila hrvatsku povijest.
Među žrtvama Ovčare bili su ljudi različitih životnih dobi, zanimanja i sudbina. Najmlađa žrtva bio je Igor Kačić, dječak koji je imao samo 16 godina. Najstarija žrtva imala je 77 godina. Ti podaci dodatno svjedoče o razmjerima zločina u kojem nisu pošteđeni ni maloljetnici, ni bolesni, ni nemoćni.
Zločin na Ovčari bio je predmet postupaka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i sudovima u Srbiji. Haaški sud utvrdio je odgovornost časnika JNA Mile Mrkšića i Veselina Šljivančanina, a za sudjelovanje u zločinu osuđeni su i pripadnici srpskih snaga pred domaćim pravosuđem. Unatoč presudama, potraga za posmrtnim ostacima nestalih i rasvjetljavanje svih okolnosti ratnih zločina ostaju važan zadatak institucija i trajna bol obitelji žrtava.
Danas se na Ovčari nalaze Spomen-dom i obilježje na mjestu masovne grobnice. To su mjesta na kojima se svake godine okupljaju obitelji ubijenih, hrvatski branitelji i brojni građani kako bi odali počast žrtvama. Ovčara je postala simbol patnje, ali i trajna opomena na posljedice rata, mržnje i kršenja temeljnih ljudskih prava. Trideset pet godina nakon zločina, imena ubijenih i dalje žive u sjećanju hrvatskog naroda. Jean-Michel Nicolier, Siniša Glavašević, Igor Kačić, Branimir Polovina i mnogi drugi nisu samo imena ispisana na spomen-obilježjima. Iza svakoga od njih ostali su obitelji, prijatelji, neostvareni snovi i životi koji su nasilno prekinuti.
Zato se Ovčara ne smije zaboraviti.
Neka je vječna slava i hvala svim žrtvama Ovčare.
www.brotnjo.info


