Život ponekad pred čovjeka postavi izazove za koje se nitko ne može pripremiti. Jednu takvu životnu bitku vode Kristina Barbarić Babić, rodom iz Čitluka, i njezin suprug Ante Babić, bivši nogometaš RNK Splita, kojemu je dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza (ALS). Njihova priča o ljubavi, obitelji, vjeri i neodustajanju ovih je dana privukla pozornost hrvatske javnosti.
U emotivnom razgovoru za Dnevnik.hr, objavljenom 5. studenoga, Kristina je otvoreno progovorila o svakodnevnom životu s teškom dijagnozom, izazovima s kojima se suočavaju, ali i nevjerojatnoj snazi svojega supruga, koji ni u najtežim trenucima ne gubi optimizam.
Kristina, djevojački Barbarić, potječe iz Čitluka, a sa suprugom Antom ima dvoje djece, Roka i Elin. Njihova obiteljska svakodnevica posljednjih se godina značajno promijenila, no ono što se nije promijenilo jest ljubav koja ih povezuje i odlučnost da, unatoč bolesti, nastave živjeti ispunjenim obiteljskim životom.
„Ante nije bio, Ante jest“
Jedan od najsnažnijih trenutaka razgovora dogodio se kada je Kristina, upitana kakav je njezin suprug bio prije bolesti, odmah ispravila pitanje. „Ante nije bio, Ante jest.“ Tim je riječima željela naglasiti da bolest, koliko god bila teška, ne može izbrisati osobnost, osjećaje i dostojanstvo čovjeka. Ante je, kako ga opisuje supruga, oduvijek bio vedar čovjek, veliki optimist i zaljubljenik u sport. Nekadašnji nogometaš RNK Splita posebno je uživao u nogometu, druženju i vremenu provedenom s obitelji. Iako mu je bolest danas oduzela brojne fizičke mogućnosti, nije mu oduzela želju da bude prisutan u životima svoje djece. Posebno je dirljiv način na koji prati nogometne utakmice svojega sina Roka. Budući da više ne može odlaziti na utakmice kao nekada, Ante je nabavio kameru kojom Kristina snima sinove nastupe. Poslije zajedno gledaju snimke, a Ante tako ostaje povezan sa sportom i trenucima koji njegovu sinu mnogo znače.
Prvi simptomi pojavili su se 2023. godine
Njihova borba započela je u ljeto 2023. godine, kada je Ante primijetio prve poteškoće s govorom. U početku su promjene bile gotovo neprimjetne, a tegobe su se povezivale sa stresom. Međutim, s vremenom su se pojavili i problemi s gutanjem, zbog čega su supružnici odlučili potražiti dodatno liječničko mišljenje u Zagrebu. Nakon niza pretraga suočili su se s dijagnozom ALS-a, teške progresivne neurološke bolesti koja zahvaća živčane stanice odgovorne za upravljanje mišićima. Kristina priznaje da je vijest o dijagnozi za nju bila iznimno težak trenutak. Ipak, Ante je pokazao nevjerojatnu smirenost. Kada su napokon saznali s čime se suočavaju, zagrlio je suprugu i poručio joj da sada znaju protiv čega se trebaju boriti. Umjesto da dopuste da im strah potpuno određuje život, odlučili su usredotočiti se na svaki novi dan i mogućnosti koje su pred njima.
Vjera, ljubav i djeca daju im snagu
Kristina ne skriva koliko je svakodnevni život zahtjevan. Uz brigu o suprugu, tu su odgoj djece, školske obveze, treninzi, posao i sve ono što donosi život jedne obitelji. Posebno naglašava koliko joj znači vjera, koja joj pruža oslonac u trenucima kada nema odgovora na teška pitanja. Veliku snagu pronalazi i u Anti, njegovu optimizmu te njihovoj djeci, Roku i Elin. Unatoč svim izazovima, njihova je želja da djeca imaju djetinjstvo ispunjeno ljubavlju, smijehom i lijepim uspomenama, a da Ante i dalje bude aktivan dio obiteljskog života. Kristina ističe i jednu važnu poruku koju želi prenijeti javnosti: osoba koja boluje od ALS-a nije samo svoja dijagnoza. Iako bolest može ozbiljno ograničiti govor i kretanje, oboljela osoba i dalje ima vlastite misli, osjećaje, želje i potrebu da bude uključena u razgovore i odluke.
Nova nada kroz eksperimentalno liječenje u Nizozemskoj
U potrazi za mogućnostima liječenja, Ante je uključen u kliničko ispitivanje eksperimentalnog lijeka QRL-201 u Sveučilišnom medicinskom centru Utrecht u Nizozemskoj. Kristina je u razgovoru objasnila kako Ante sudjeluje u nastavku istraživanja u kojem prima aktivni lijek. U trenutku razgovora primio je tri od pet trenutačno predviđenih doza, a sljedeća kontrola i primjena lijeka planirane su za siječanj 2027. godine. Obitelj je svjesna da se radi o eksperimentalnoj terapiji čiji učinak i sigurnost još nisu konačno utvrđeni te da nitko ne može jamčiti pozitivan ishod. Ipak, mogućnost sudjelovanja u istraživanju za njih predstavlja važan izvor nade. Veliku podršku pruža im i stručno osoblje Uglešić Health & Care Centra u Dugopolju, gdje Ante dobiva potrebnu skrb. Kristina posebno ističe koliko joj znači mogućnost da dio zahtjevne svakodnevne njege prepusti stručnjacima i ponovno dobije više prostora za svoju ulogu supruge.
Iz njihove životne borbe nastao je „Dan nade“
Njihova priča nije ostala samo osobna borba. Ante i Kristina odlučili su vlastito iskustvo pretvoriti u podršku drugim obiteljima koje prolaze kroz slične životne situacije. Prema izvornoj Antinoj ideji, na inicijativu Kristine Barbarić Babić i Ane Gruice Uglešić, 29. studenoga 2026. godine u Dugopolju će se održati „Dan nade“. Riječ je o susretu namijenjenom prvenstveno djeci čiji roditelji boluju od neuroloških bolesti, kako bi upoznala vršnjake koji razumiju njihove izazove, podijelila iskustva i osjetila da nisu sama. Druženje će biti održano u Uglešić Health & Care Centru, a informacije o programu i prijavama bit će objavljene na društvenim mrežama organizatorica. Posebna vrijednost ove inicijative upravo je u želji da se iz jedne teške životne situacije rodi nešto dobro – zajedništvo, razumijevanje i podrška onima kojima je najpotrebnija.
Priča koja podsjeća na ono najvažnije
Priča Kristine Barbarić Babić, koja svoje korijene nosi iz Čitluka, i njezina supruga Ante mnogo je više od svjedočanstva o borbi s teškom bolešću. To je priča o supružnicima koji se svakoga dana iznova prilagođavaju izazovima, o djeci koja svojim osmijesima daju snagu roditeljima i o vjeri koja ostaje prisutna čak i onda kada život postane neizvjestan. Njihova otvorenost i želja da pomognu drugim obiteljima podsjećaju koliko su važni razumijevanje, podrška i ljudska blizina. Jer bolest može promijeniti svakodnevicu, ali ne mora oduzeti ljubav, dostojanstvo ni nadu.
