Josip Grbavac iza sebe ima iskustvo u privatnom sektoru, informatici, međunarodnom poslovanju, sportu i društvenom radu, a posljednje četiri godine i zastupnički mandat u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije. Više od dva desetljeća politički je aktivan, ali je tijekom cijelog tog razdoblja profesionalni put gradio i izvan politike. Otac je šestero djece, međunarodni karate sudac i sportski djelatnik te dopredsjednik Udruge gospodarstvenika. S njim smo razgovarali o životnom iskustvu, obitelji, vjeri, gospodarstvu, mladima i budućnosti života na selu.
Kad se pogleda Vaš životopis, politika je zapravo samo jedan dio onoga čime se bavite. Koliko Vam to iskustvo pomaže danas?
Mislim da čovjeka najviše oblikuje ono što je prošao u stvarnom životu. Politički sam aktivan više od dva desetljeća, ali nikada nisam svoj život gradio oko toga da kroz politiku pronađem siguran posao i čekam mirovinu. Radio sam kao profesor informatike, vodio vlastitu tvrtku, surađivao s američkim, kineskim, njemačkim i drugim međunarodnim partnerima, putovao, pregovarao, učio i taj proces i dalje traje.
Mislim da čovjek cijeli život mora ostati aktivan, učiti, rješavati probleme i boriti se. Dobro je, sportski rečeno, stalno biti u gardu. Čim pomislite da ste sve riješili i da više ne morate napredovati, postoji opasnost da stanete. Meni upravo to iskustvo iz privatnog sektora daje i određenu slobodu i priliku da dam svoj doprinos u politici.
Karate i međunarodno suđenje važan su dio Vašeg života. Što ste iz sporta prenijeli u javni rad?
Prije svega osjećaj za pravednost. Kada ste sudac, posebno na velikom međunarodnom natjecanju, odluku morate donijeti u nekoliko sekundi i vjerovati da je ta odluka ispravna. Toga se pokušavam držati i u životu i politici. Nitko nije nepogrešiv, ali čovjek mora imati hrabrosti donijeti pravednu odluku i onda kada postoji vjerojatnost da se ona nekome neće svidjeti.
Otac ste šestero djece. Koliko Vam je obitelj važna?
Obitelj mi je najveći oslonac i najveće životno postignuće. Zahvalan sam dragom Bogu na obitelji iz koje sam potekao kao i na obitelji koju sam osnovao. Ne postoji ništa što mi donosi toliku radost kao moja obitelj, iako brojna obitelj nosi i veću odgovornost i brigu. Moram spomenuti i moju suprugu koja mi je najveća potpora u svemu što radim i koja me uvijek potiče da se borim i dam najbolje od sebe.
Kao otac šestero djece, itekako nastojim aktivno biti uključen u pitanja koja se tiču obrazovanja, sporta, sigurnosti, zdravstva, zapošljavanja mladih i cjelokupne njihove budućnosti. Osjećam da je to moja odgovornost i da to dugujemo našoj djeci.
Posebno ističete mlade, sport i gospodarstvo. Zašto upravo ta područja?
Zato što su povezana. Bez gospodarstva nema kvalitetnih radnih mjesta i budućnosti za mlade obitelji, a sport djecu uči disciplini, radu, odgovornosti i zdravom načinu života.
Kao dopredsjednik Udruge gospodarstvenika posebno mi je drago što smo okupili poslovne ljude koji imaju veliko znanje i iskustvo.
Cilj Udruge je povezivanje naših gospodarstvenika, razmjena iskustava i stvaranje dodatne vrijednosti za cijelu zajednicu. Kada poduzetnici međusobno dijele znanje i iskustvo, ne jača samo pojedina tvrtka nego i cijelo lokalno gospodarstvo. A snažno gospodarstvo znače nova i brojnija radna mjesta, budućnost mladih i stabilnije društvo!
Često govorite o održivom životu na selu. Zašto Vam je ta tema posebno važna?
Zato što vjerujem da selo nije samo naša prošlost, nego naša budućnosti.
Na selu djeca imaju više prostora, zajednicu i povezanost s ljudima, a suvremena tehnologija danas omogućuje da mnoge kvalitetne poslove radimo iz gotovo bilo kojeg mjesta. I sam živim na selu, a svakodnevno radim u međunarodnom IT okruženju. Ako želimo da mladi ostanu na selu, moramo im osigurati dobre uvjete za to: kvalitetnu prometnu povezanost, internet, škole, vrtiće, sport, zdravstvenu zaštitu i mogućnost rada. Posebno bih istaknuo važnost područnih škola. Dok imamo mlade obitelji i djecu, imamo i školu, a dok imamo školu, imamo i život na selu.
Spomenuli ste obitelj, posao, sport i politiku. Gdje je u svemu tome vjera?
Vjera je zapravo iznad svega toga. Mogu slobodno reći da Bog vodi moj život i da bez vjere ne bih mogao imati snage i ustrajnosti u svemu što radim.
Puno sam se puta u životu našao u situacijama kada sam mislio da nekog izlaza jednostavno nema, a onda se otvore nova vrata, novi put i pojavi se rješenje koje prije nisam mogao ni vidjeti. Znam da je u tom trenutku Božja providnost bila na djelu. Zato vjerujem da čovjek treba napraviti sve što je do njega, raditi, biti odgovoran i boriti se, ali također znati da nije sve u njegovim rukama. Vjera mi daje mir i sigurnost da se ne trebam ničega bojati dokle god činim ono što je dobro i ispravno i u ljudskim i u Božjim očima.
Nakon jednog zastupničkog mandata i više od dva desetljeća političkog angažmana, što želite zadržati kao svoj način djelovanja?
Želim prije svega ostati povezan sa stvarnim životom i ljudima. Zastupnički mandat je odgovornost koju vam građani daju na određeno vrijeme. Nije nešto oko čega morate graditi cijeli svoj identitet.
Prije politike imao sam svoj posao, obitelj, sport, prijatelje i zajednicu. Imam ih i danas i imat ću ih i kada mandat jednog dana završi. Želim nastaviti raditi, učiti, baviti se privatnim i društvenim poslovima kao i do sada te svojim znanjem i iskustvom i dalje doprinositi društvu i zajednici. A kada trebam donijeti odluku, nastojim učiniti ono što sam naučio kroz cijeli život: saslušati ljude, sagledati činjenice i imati hrabrosti donijeti odluku za koju vjerujem da je pravedna i ispravna.
Jer funkcije prolaze. Na kraju ostaju obitelj, vjera, ljudi s kojima živite i djela koja govore o vama.
