Ljeto je za većinu ljudi sinonim za odmor, opuštanje i bijeg od svakodnevnih obveza. Ipak, iako mjesecima planiramo destinacije, smještaj i aktivnosti, rijetko razmišljamo o tome jesmo li se za godišnji odmor pripremili i mentalno. Upravo zato mnogi se kući vraćaju s osjećajem da su promijenili lokaciju, ali ne i tempo života. U vremenu u kojem smo gotovo neprestano dostupni, okruženi ekranima i naviknuti na ubrzan ritam, pravi odmor postaje mnogo više od nekoliko dana izvan radnog mjesta. Kako se uistinu opustiti, zašto je važno povremeno odložiti mobitel, trebamo li tijekom godišnjeg odmora potpuno zaboraviti na poslovne obveze te kako sačuvati dobrobiti odmora i nakon povratka u svakodnevicu, neka su od pitanja koja sve češće zaokupljaju stručnjake za mentalno zdravlje.
O tim, ali i brojnim drugim temama Čapljinski portal razgovarao je s magistrom psihologije Andreom Tomić, koja je podijelila korisne savjete o tome kako godišnji odmor iskoristiti za stvarni psihički i fizički oporavak, izbjeći najčešće pogreške te tijekom ljeta napraviti male promjene koje dugoročno mogu pozitivno utjecati na mentalno zdravlje.
Koliko je važno psihički se pripremiti za godišnji odmor, a ne samo isplanirati putovanje?
Andrea: Vrlo je važno, iako o tome rijetko razmišljamo. Kada planiramo godišnji odmor, uglavnom razmišljamo o tome gdje ćemo ići, što ćemo ponijeti i što ćemo obići, ali rijetko se zapitamo u kakvom stanju dolazimo na taj odmor.
Ako mjesecima živimo pod pritiskom, stalno jurimo i funkcioniramo na autopilotu, ne možemo očekivati da ćemo se opustiti čim sjednemo na plažu. Našem umu često treba više vremena nego našem tijelu.
Psihička priprema za godišnji odmor u idealnim uvjetima znači usporiti ritam već nekoliko dana prije godišnjeg. No, istina je da to nije uvijek moguće. Vrlo često je to razdoblje puno užurbanije; želimo završiti sve obaveze, odgovoriti na sve mailove, riješiti sve prije odlaska. Zbog toga je jako bitna dobra organizacija.
Posložiti prioritete, završiti ono što je moguće, prihvatiti da možda neće sve biti riješeno prije odlaska i dopustiti si sporiju prilagodbu. Ne moramo odmah prvog dana osjećati potpuni mir. Nekome će trebati dva dana, nekome pet, a nekome gotovo cijeli tjedan da se stvarno opusti.
I to je sasvim normalno. Odmor nije prekidač koji uključimo kada zatvorimo vrata ureda, nego proces u kojem se i tijelo i um postupno vraćaju u ritam koji smo tijekom godine možda pomalo zaboravili.
Je li odmor uspješniji kada je ispunjen brojnim aktivnostima ili kada si dopustimo više spontanosti i mira?
Andrea: Ne postoji univerzalan odgovor jer odmor ne izgleda isto za svakoga. Nekoga će ispuniti planinarenje, istraživanje novih gradova i aktivan odmor, a nekoga jutro bez alarma, knjiga na plaži ili duge večernje šetnje.
Važno pitanje nije koliko smo toga napravili, nego kako smo se osjećali. Ono što primjećujem jest da mi vrlo često i od odmora napravimo još jedan projekt.
Želimo sve vidjeti, sve obići, fotografirati sve i vratiti se kući s osjećajem da smo “dobro iskoristili godišnji”. Kao da i odmor trebamo opravdati. A ponekad upravo tada propustimo ono zbog čega smo otišli – odmoriti se. Mislim da je itekako korisno ostaviti prostor za spontanost. Nije potrebno ispuniti svaki sat planovima i aktivnostima.
Upravo u tim “praznim” trenucima često se događa ono što nam najviše nedostaje tijekom godine; da usporimo, primijetimo, razgovaramo s ljudima bez žurbe ili jednostavno sjedimo bez osjećaja da bismo trebali raditi nešto korisno.
Ne postoji “ispravan” način odmora. Najbolji odmor nije onaj koji izgleda najljepše na fotografijama, nego onaj nakon kojeg osjećamo da smo dobili upravo ono što nam je u tom trenutku trebalo.
Koliko mobiteli, društvene mreže i stalna dostupnost utječu na kvalitetu odmora?
Andrea: Više nego što mislimo. Odmor nije samo fizičko udaljavanje od posla, nego i mentalno. Ako smo cijelo vrijeme uz more, a mislima na poslovnim mailovima, društvenim mrežama ili stalno provjeravamo obavijesti, naš mozak zapravo nikada ne dobije priliku usporiti i odmoriti se.
Često ni ne primijetimo koliko smo navikli posegnuti za mobitelom. Čekamo kavu, uzmemo mobitel. Ležimo na plaži, uzmemo mobitel.
Šetamo uz more, fotografiramo. I tako nam pažnja stalno odlazi negdje drugdje, umjesto da bude u trenutku koji upravo živimo. Društvene mreže imaju još jednu zamku. Dok pokušavamo odmoriti, vrlo lako počnemo uspoređivati svoj odmor s tuđim. Netko je na egzotičnoj destinaciji, netko je obišao pet gradova, netko objavljuje “savršene” trenutke. I umjesto da budemo prisutni u vlastitom iskustvu, počnemo razmišljati je li naš odmor dovoljno dobar, dovoljno zanimljiv ili dovoljno vrijedan dijeljenja. Mislim da se zato vrijedi zapitati: živimo li svoj odmor ili ga samo dokumentiramo? Ne moramo prestati fotografirati lijepe trenutke, objavljivati niti potpuno izbrisati društvene mreže. Ali možda možemo odabrati da dio dana provedemo bez ekrana, da ne zabilježimo baš svaki trenutak i da neke uspomene ostanu samo naše.
Ponekad najveći luksuz nije bolji hotel ili skuplja destinacija, nego nekoliko sati u kojima ne osjećamo potrebu provjeriti mobitel, odgovoriti na poruku ili pokazati drugima kako nam je. Jer upravo u tim trenucima dajemo priliku sebi za stvarni i psihički i fizički odmor.
Trebamo li tijekom godišnjeg odmora ograničiti provjeravanje poslovnih e-mailova i poruka? Zašto?
Andrea: Ako je ikako moguće – da. Ne zato što posao nije važan, nego zato što je i naš oporavak važan Često mislimo da nam treba samo minuta da provjerimo mail ili odgovorimo na jednu poruku. Ali problem nije u toj minuti. Problem je što nakon jednog maila naš mozak ponovno ulazi u radni način razmišljanja.
Prisjećamo se obveza, počinjemo planirati što nas čeka kada se vratimo, razmišljamo o problemima koje trebamo riješiti i zapravo se ponovno emocionalno uključujemo u posao. Naravno, postoje zanimanja u kojima potpuno isključivanje nije moguće i važno je biti realan. Međutim, i tada možemo postaviti određene granice. Primjerice, dogovoriti da ćemo poslovne poruke provjeriti jednom dnevno u određeno vrijeme, umjesto da budemo dostupni tijekom cijelog dana. I takva mala promjena može našem mozgu dati prijeko potreban osjećaj odmaka. Mislim da je važno osvijestiti i činjenicu da vrlo često mi sami sebi stvaramo pritisak da moramo biti stalno dostupni, iako to nitko od nas nije tražio.
Godišnji odmor nije bijeg od odgovornosti niti znak da nam posao nije važan. Naprotiv, on je ulaganje u vlastito mentalno zdravlje, energiju i dugoročnu produktivnost. Ljudi koji si dopuste odmoriti često se vraćaju fokusiraniji, kreativniji i imaju više kapaciteta nositi se sa svakodnevnim izazovima.
Koje su najčešće pogreške koje ljudi rade tijekom godišnjeg odmora, a zbog kojih se ne uspiju odmoriti?
Andrea: Mislim da je jedna od najvećih pogrešaka to što od godišnjeg odmora očekujemo da nadoknadi sve ono što smo tijekom godine zanemarivali. Ako smo mjesecima živjeli pod stresom, zanemarivali san i vlastite potrebe, teško je očekivati da će jedan ili dva tjedna sve to “popraviti”. Odmor može biti važan korak u oporavku, ali nije čarobno rješenje za dugotrajnu iscrpljenost.
Često i na odmoru nastavljamo živjeti istim tempom. Samo zamijenimo ured plažom, a poslovne obveze izletima, planovima i željom da iskoristimo svaki trenutak. Istovremeno ostajemo stalno dostupni kroz mailove, poruke i društvene mreže pa se tijelo odmara, ali um i dalje radi. Primjećujem i da mnogi osjećaju grižnju savjesti kada odmaraju, kao da moraju opravdati svaki trenutak mirovanja. A upravo su ti trenuci ono što našem živčanom sustavu često najviše treba. Zato mislim da je korisno tijekom odmora zastati i pitati se: “Radim li ovo zato što stvarno želim ili zato što mislim da bih trebala?” To pitanje često otkrije koliko živimo prema očekivanjima, čak i onda kada bismo se trebali odmarati. Na kraju, možda najveća pogreška nije u tome što odmor nije bio dovoljno dug ili dovoljno zanimljiv, nego što ni tada nismo osluškivali vlastite potrebe.
Ne postoji savršen godišnji odmor. Postoji samo onaj nakon kojeg osjećamo da smo barem na trenutak usporili, vratili se sebi i napunili energiju za ono što nas čeka nakon njega.
Može li i nekoliko dana odmora imati pozitivan učinak na mentalno zdravlje ili je potreban duži odmor?
Andrea: Može. Naravno da će duži odmor mnogima omogućiti više vremena za oporavak, ali nije presudno samo koliko traje, nego kako ga provodimo. Našem mozgu često najviše koristi prekid svakodnevnog ritma. Nekoliko dana u kojima uspijemo usporiti, maknuti se od obveza i biti prisutni u trenutku može imati vrlo pozitivan učinak na mentalno zdravlje. S druge strane, možemo imati i dva tjedna godišnjeg odmora, a vratiti se jednako umorni ako smo cijelo vrijeme ostali u istom načinu funkcioniranja; pod pritiskom da sve stignemo, svima budemo dostupni i odradimo “savršen” odmor. Možda je zato važnije pitanje kako odmaramo, nego koliko dugo odmaramo.
A još je važnije da ne čekamo samo godišnji odmor kako bismo predahnuli. Mentalno zdravlje gradimo i kroz male trenutke odmora tijekom cijele godine, jer upravo oni dugoročno čine najveću razliku.
Kako roditelji mogu pronaći vrijeme za vlastiti odmor kada su na ljetovanju s djecom?
Andrea: Realno je očekivati da odmor s malom djecom neće izgledati kao odmor prije djece. To ne znači da će biti lošiji, nego drugačiji. Često upravo tu nastane problem; uspoređujemo ga s odmorima kakve smo nekada imali ili kakve smo zamislili, pa nam je teško primijetiti i one lijepe zajedničke trenutke.
Roditeljima često savjetujem da tijekom godišnjeg odmora smanje očekivanja, i od sebe i od djece. Ne mora svaki izlet uspjeti, ne mora svaki obrok proći bez negodovanja i ne mora svaki dan izgledati savršeno. Djeci je odmor također velika promjena. Novo okruženje, drugačija rutina i mnoštvo novih podražaja mogu ih učiniti osjetljivijima ili umornijima nego inače. Kada njihovo ponašanje promatramo kao prilagodbu, a ne kao neposluh, lakše ćemo reagirati sa strpljenjem umjesto s frustracijom.
Roditelji često imaju osjećaj da moraju biti dostupni djeci svake minute. A zapravo je sasvim u redu dogovoriti se da jedan roditelj ode na kratku šetnju, popije kavu u miru ili pročita nekoliko stranica knjige, dok drugi preuzme brigu o djeci. Ne trebaju nam sati slobodnog vremena da bismo se osjećali bolje. Nekada je dvadeset minuta u kojima nismo odgovorni ni za što sasvim dovoljno da se osjećamo bolje.
Možda najveći problem nije što je odmor drugačiji, nego što od njega očekujemo da bude isti kao prije. Kada unaprijed prihvatimo da će biti više nepredvidivosti, manje odmora u klasičnom smislu, ali možda i više zajedničkih uspomena, spontanih trenutaka i smijeha, puno lakše ćemo prihvatiti i one trenutke koji ne idu po planu.
Kada promijenimo očekivanja, često se promijeni i naše iskustvo, pa ćemo tada lakše moći primijetiti da odmor nije izgubio svoju vrijednost, nego je samo dobio neko novo značenje.
Koliko su boravak u prirodi, kupanje, šetnje i fizička aktivnost važni za smanjenje stresa?
Andrea: Vrlo su važni jer pomažu našem organizmu da izađe iz stanja stalne napetosti u kojem mnogi od nas žive tijekom godine. Kada smo pod stresom, naš je živčani sustav često u stanju pripravnosti; razmišljamo unaprijed, rješavamo probleme i rijetko imamo priliku potpuno usporiti.
Boravak u prirodi, šetnja ili kupanje mogu biti jedan od načina da se ponovno osjećamo mirnije i prisutnije u trenutku. Zato mnogi ljudi primijete da se nakon boravka u prirodi osjećaju lakše, čak i ako ne mogu objasniti zašto.
Važno je naglasiti da pritom nije cilj postići savršenu fizičku formu ili odraditi intenzivan trening. Ponekad je dovoljno dvadesetak minuta lagane šetnje bez mobitela, promatranje prirode ili kupanje tijekom kojeg smo zaista prisutni, umjesto da mislima već planiramo što nas čeka sutra.
Što biste preporučili ljudima kako bi pozitivne učinke godišnjeg odmora zadržali i nakon povratka na posao?
Andrea: Mislim da je korisno nakon godišnjeg odmora zastati i zapitati se: Što mi je tijekom odmora najviše odgovaralo? Je li to bilo sporije jutro, više vremena s obitelji, večernje šetnje, manje vremena na mobitelu ili jednostavno osjećaj da nisam morao biti dostupan svakome u svakom trenutku?
Često nakon povratka, svjesno ili nesvjesno, nastavljamo točno ondje gdje smo stali, istim tempom i s istim navikama. A možda upravo godišnji odmor može biti prilika da nešto promijenimo. Ne velike stvari, nego male navike koje su nam pokazale da se osjećamo bolje.
Naravno, ne možemo živjeti kao da smo stalno na godišnjem odmoru. Ali možda možemo zadržati jednu večernju šetnju tjedno, odvojiti vrijeme za obrok bez mobitela, češće boraviti u prirodi ili jednostavno ostaviti dio dana u kojem ne moramo biti produktivni.
Mislim da godišnji odmor nije vrijedan samo zbog toga što smo se odmorili, nego i zato što nam može pokazati kako želimo živjeti i tijekom ostatka godine. Ponekad upravo tada shvatimo koliko nam je malo potrebno da bismo se osjećali mirnije, a upravo te male promjene, ako ih zadržimo, dugoročno mogu imati najveći učinak na naše mentalno zdravlje.
Koja bi bila Vaša najvažnija poruka čitateljima ovog ljeta kada je riječ o brizi za mentalno zdravlje?
Andrea: Živimo u vremenu u kojem se od nas očekuje da budemo produktivni, dostupni i dobro raspoloženi gotovo cijelo vrijeme. Čak i odmor ponekad pretvorimo u još jednu stvar koju moramo odraditi “kako treba”. A možda nam upravo ovo ljeto može biti podsjetnik da ne moramo svaki trenutak ispuniti, fotografirati ili učiniti posebnim da bi bio vrijedan.
Često živimo uvjereni da ćemo se odmoriti kada završimo još samo ovo, da ćemo biti mirniji kada riješimo još jedan problem ili da ćemo početi brinuti o sebi kada ostane malo više vremena.
Ali život rijetko sam od sebe uspori. Ako stalno čekamo “pravi trenutak”, on vrlo lako nikada ne dođe. Briga o mentalnom zdravlju ne znači da će svaki dan biti lagan, niti da ćemo uvijek biti dobro. Ona znači da naučimo prepoznati što nam treba i da si damo dopuštenje da to ponekad stavimo ispred očekivanja, obveza i tuđih standarda.
Voljela bih da se umjesto onog čestog pitanja “Što još moram napraviti?”, češće zapitamo “Kako sam ja?” i “Što mi je danas potrebno?” Ta pitanja možda zvuče jednostavno, ali upravo su ona ključna za nas i naše mentalno zdravlje. A godišnji odmor možemo iskoristiti kao priliku da malo jasnije vidimo odgovore na ta pitanja. Možda ćemo upravo tada primijetiti što nam nedostaje tijekom godine, što nas puni energijom i kakav život želimo graditi kada se vratimo svakodnevici.
Jer možda najveća vrijednost odmora nije u tome da nakratko pobjegnemo od života, nego da se vratimo s jasnijom slikom kako želimo živjeti. Ponekad je upravo jedna mala promjena koju nakon toga zadržimo dovoljna da dugoročno učini veliku razliku za naše mentalno zdravlje.
