U novoj epizodi podcasta Rastući s djecom čeka vas otvoren i iskren razgovor o roditeljstvu, frustracijama, emocionalnoj regulaciji, partnerskom odnosu nakon dolaska djece i činjenici da djeca vrlo često u nama aktiviraju upravo one dijelove koje ni sami nismo izliječili.
U novoj epizodi razgovaramo s Markom Matiješevićem, ocem, teologom, predsjednikom udruge Eho i autorom knjige „Slomljen, al’ blagoslovljen“.
Ne govori odrasli čovjek, nego malo dijete
Marko nam u ovom razgovoru priznaje kako je tek kroz roditeljstvo shvatio da u trenucima preplavljenosti često ne reagira odrasli čovjek – nego ono dijete u njemu koje je nekada moralo prerano odrasti.
“Marko koji vodi konferencije za 900 ljudi ne može izaći na kraj s dvoje djece? Ne govori tada odrasli Marko, nego mali Marko koji je morao paziti mlađe sestre.”
Upravo ta svijest o vlastitim ranama i obrascima provlači se kroz cijeli razgovor uz poruku da roditeljstvo nije samo odgoj djece, nego i proces osobnog sazrijevanja roditelja.
Roditeljstvo bez granica nije rješenje
Djeci su danas potrebni priustnost i viđenost te vođenje kroz emocije, no to ne znači i dopuštanje svega što dijete poželi. Marko naglašava kako emocionalna pismenost ne znači da dijete vodi kuću, nego da roditelj ostaje odrasla osoba koja postavlja granice, ali pritom ne ponižava dijete niti ignorira njegove emocije.
“On je dijete. Ja sam odrasla osoba. Ne može uvijek biti po njegovom. Granice moraju postojati.”
Istovremeno, važno je razumjeti da dječji ispadi često nisu “bezobrazluk”, nego emocije s kojima se dijete još ne zna nositi.
“Nikad nisam čuo rečenicu: nisi ti kriv”
Posebno emotivan dio razgovora odnosio se na dječji osjećaj krivnje tijekom svađa roditelja. Marko je iskreno priznao kako je tek kroz rad na sebi osvijestio da kao dijete nikada nije čuo rečenicu: “Nisi ti kriv.” Zbog toga danas svojoj djeci svjesno govori da njihove svađe nisu njihova odgovornost.
“Mama i tata se možda ne slažu, ali to nema veze s tobom.”
Djeca prirodno sebi pripisuju odgovornost za odnose u obitelji te koliko je važno da roditelji to osvijeste na vrijeme.
Djeca nisu hendikep koji ugasi život
Roditelji nakon dolaska djece ne trebaju potpuno odustati od vlastitog života, odnosa i iskustava. Marko kako nikada nije želio da djeca postanu razlog zbog kojeg će obitelj prestati živjeti. “Djeca nisu meni ugasila život. Oni su došli u naš život.” – zaključuje Matijašević.
Obitelj zajedno putuje, ide na mise, konferencije i svakodnevne aktivnosti, iako je sve puno zahtjevnije nego prije djece. “Naravno da je teže. Ali nisu djeca hendikep. Samo život postane zahtjevniji.”
Posebno je naglasio da u tom odnosu ne zanemarimo partnere. “Moja žena mi je prva. Djeca će jednog dana otići. Ako se 20 godina fokusiraš samo na djecu, postat ćete stranci.”
Djeca ne rade ono što govorimo nego ono što vide
Posebno je važno istaknuti da djeca vrijednosti ne usvajaju kroz predavanja, nego kroz primjer roditelja. “Vrijednosti će pokupiti iz mog ponašanja.” Priča nam Marko i navodi situaciju u kojoj je nakon izlaska iz trgovine shvatio da nije platio paket vode koji je ostao na kolicima. Iako je mogao jednostavno otići, vratio se kako bi djeca vidjela što znači poštenje.
Razgovarali smo i o tome kako djeca promatraju apsolutno sve – način na koji roditelji voze, razgovaraju sa susjedima, reagiraju na frustraciju ili se odnose prema drugim ljudima. “Džaba govorimo ‘reci hvala’ ako oni ne vide da mi živimo to isto.”
Ne možemo ih zaštititi od svega
Posebno snažan dio razgovora odnosio se na roditeljsku potrebu da zaštite dijete od boli, pogrešaka i razočaranja. Ipak, zaključak je da djecu nije moguće staviti u “balon”. “Morat ću gledati svoje dijete kako pati i morat ću ga pustiti da prođe svoj križni put.” – ističe Marko.
Naglasio je kako roditelj može dati ljubav, prisutnost i primjer, ali da dijete na kraju mora samo graditi vlastiti identitet i donositi vlastite odluke. “Najvažnije je da zna da se uvijek može vratiti.”
Cijelu epizodu pogledajte ovdje:
