Veliki petak je dan kada je Krist žrtvovan kao naša Pasha. Crkva toga dana razmišlja o muci Gospodina i klanja se križu, spominjući izlazak iz boka Krista usnuloga na križu i moleći za spas svijeta. Evo najvažnijih stvari koje svaki katolik treba znati o ovom danu.
1. Što Crkva slavi na Veliki petak?
Papa Benedikt XVI. o Velikom petku kaže:
“Veliki petak dan je spomena muke, razapinjanja i smrti Isusove. Toga dana liturgija Crkve ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla i grijeha koje pritišće čovječanstvo i kako bi se ponovno, u svjetlu Božje Riječi i potpomognuta dojmljivim liturgijskim činima, spomenula Gospodinovih patnji…”
Sveti Ivan Zlatousti naglašava: križ je od prezrenosti postao simbol nade i spasenja, izvor beskrajnih dobara i pomirenja s Bogom.
Čak i na Veliki petak Crkva povezuje križ s uskrsnućem. Drevanim antifonama vjernici se spominju Kristove smrti kao početka ljudskog otkupljenja:
“Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelome svijetu.”
Crvena liturgijska boja podsjeća da Veliki petak nije dan tuge, već dan razmatranja Kristove smrti kao izvorišta spasenja.
2. Povijesni razvoj
U prvim stoljećima kršćani nisu imali posebno slavlje na Veliki petak. U 4. stoljeću oblikuju se neeuharistijska slavlja, uzorena prema jeruzalemskoj Crkvi, u kojima je središte bio bogoslužje riječi i klanjanje križu.
U Rimu se prvotno održavalo samo bogoslužje riječi, a od 7. stoljeća uvodi se procesija od Lateranske bazilike do crkve svetog Križa u Jeruzalemu, gdje se častila relikvija križa. Bogoslužju riječi i čašćenju križa pridodaje se slavlje pričesti (bez mise).
Današnja liturgija Velikog petka sastoji se od tri dijela: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest.
3. Služba riječi
Liturgija počinje šutnjom. Svećenik i službenici ulaze k oltaru bez pjevanja, pokazujući počast padanjem ničice, što simbolizira poniženje čovjeka i žalost Crkve. Vjernici stoje, potom kleknu i tiho mole.
Čitanja su:
- Knjiga proroka Izaije (Iz 52, 13 – 53, 12) – četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem
- Psalam 31 (2,6,12-13,15-17,25) – “Tebi se, Gospodine, utječem”
- Poslanica Hebrejima (Heb 4,14-16; 5,7-9) – Krist kao veliki svećenik
- Muka po Ivanu (Iv 18,1 – 19,42)
Prvo čitanje prikazuje nasilnu smrt proroka čija poruka postaje jasna tek nakon njegove smrti – slika je Isusa i spasenja kroz Njegovu smrt. Psalam 31 izražava pouzdanje u vjernog Boga. Drugo čitanje govori o Kristu kao velikom svećeniku koji sudjeluje u našim slabostima. Muka po Ivanu čita se od 7. stoljeća.
Nakon homilije slijedi sveopća molitva s deset zaziva za sve ljude: za Crkvu, papu, redovnike, katekumene, jedinstvo kršćana, Židove, nevjernike, upravitelje država i ljude u potrebi.
4. Klanjanje križu
Križ se okupljenima prikazuje riječima:
“Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!”
Vjernici odgovaraju: “Dođite, poklonimo se!”
5. Sveta pričest
Na Veliki petak pričest je prethodno pohranjena s Velikog četvrtka. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, bez znaka mira. Slijede dvije molitve: popričesna – zahvaljuje za život darovan Kristovom smrću i uskrsnućem, te molitva nad narodom koja spominje nadu u uskrsnuće. Crkva uranja u tišinu iščekivanja Gospodina – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.
6. Pobožnosti Velikog petka
Papa Benedikt XVI. naglašava važnost pučkih pobožnosti, poput procesija Velikog petka i Križnog puta, koje pomažu vjernicima dublje proživjeti Kristovu muku. Međutim, one nikada ne smiju zamijeniti liturgijsko slavlje.
7. Strogi post i nemrs
Veliki petak je dan pokore:
- Post: jedan puni obrok u danu (obvezno za katolike od 18. do 60. godine života)
- Nemrs: zabrana konzumiranja mesa (obvezno od 14. godine)
Oslobođeni su trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji rade teške fizičke poslove.
8. Liturgijske napomene
- Na Veliki petak ne slavi se nijedan sakrament osim pokore i bolesničkog pomazanja.
- Sprovodi su bez pjevanja, orgulja i zvona.
- Slavlje Muke Gospodnje odvija se oko 15 sati, ali se može prilagoditi lokalnim potrebama.
- Red liturgijskog čina (služba riječi, klanjanje križu, sveta pričest) ne smije se mijenjati.
- Nakon slavlja oltar se ogoli, ostavlja se samo križ s četiri svijeće, a Gospodnji križ smješta se na prikladno mjesto za poklon vjernika i molitvu.
Izvor: bitno.net
