Dana 21. svibnja 1898. godine, Ruža Petrina iz Čalića uputila se u Ljuti Dolac kako bi ulovila pijavice za svog bolesnog muža. Nakon što se dugo nije vraćala, rodbina je krenula u potragu i pronašla je u maloj bari, utopljenu. Vjerojatno je izgubila život loveći pijavice na uobičajeni način — sjela je na obalu bare i uronila noge u vodu kako bi ih primamila. Budući da je u močvarama Mostarskog blata bilo na tisuće pijavica, one su je brzo napale, što je uzrokovalo jak gubitak krvi, gubitak svijesti i pad u vodu. Nesretni događaj prijavljen je žandarmeriji.
Ova tragična vijest o Ružinoj smrti prenijeta je diljem Austro-Ugarske, a objavljena je u novinama kao što su bečki Der Freimüthige i Kremser Zeitung.
Lov na pijavice u dolini Neretve
Lov na pijavice postao je uobičajena i unosna djelatnost u dolini Neretve već sredinom 19. stoljeća. Britanski putopisac John Gardner Wilkinson 1849. godine opisao je prizor u blizini antičke Narone (Vid kod Metkovića): žene su gazile u vodi do koljena, udarajući štapovima po površini kako bi privukle pijavice. U toj su se aktivnosti vrlo vješto koristili, a ulovljene pijavice slali su na tržište.
Pijavice su bile važan izvozni artikl, uz proizvode poput duhana, voska i vune. Iz BiH su se izvozile u Austriju, a trgovina pijavicama bila je toliko raširena da su austrougarski poštanski propisi iz 1896. godine čak propisivali način pakiranja pijavica za slanje u vlažnim vrećicama ili kutijama.
Opasnost močvara
Pijavice su u močvarama Mostarskog blata bile prisutne u ogromnim količinama, a njihov broj i opasnost opisani su u brojnim izvještajima iz 19. stoljeća. Njemački lovački časopis Der Weidmann 1896. godine istaknuo je kako se pijavice na stotine prilikom lova zakače na životinje, što ih oslabi, a neki primjerci su čak umirali od gubitka krvi.
Medicinske pijavice u 19. stoljeću
Medicinske pijavice (Hirudo medicinalis) korištene su tisućama godina, posebno u medicini. Slina pijavica sadržava hirudin, prirodni antikoagulans, te antibiotike i anestetičke tvari korisne u liječenju. U Austro-Ugarskoj su ih koristili liječnici, brijači i franjevački ljekarnici. U Hercegovini, ljudi su ih sami lovili za kućnu uporabu.
Pijavice su također bile korištene za predviđanje vremena, temeljem svog osjetljivog ponašanja na promjene elektriciteta u atmosferi. Jedan od najpoznatijih izuma tog vremena bio je uređaj Dr. Merryweathera, koji je koristio pijavicu za predviđanje oluja u Londonu.
Neretvanske pijavice na svjetskom tržištu
Tijekom Prvog svjetskog rata, kvaliteta neretvanskih pijavica prepoznata je na globalnom tržištu. Početkom 1930-ih, neretvanske pijavice postale su najcjenjenije, a njihova vrijednost je porasla stostruko u odnosu na pijavice iz drugih krajeva. Tako su u 1933. godini otkupljeni kilogrami pijavica za 150.000 dinara, što bi u današnjoj kupovnoj moći iznosilo oko 200.000 KM.
Zaključak
Sudbina Ruže Petrine donosi nas u zaboravljeno poglavlje povijesti Hercegovine, gdje su pijavice predstavljale dragocjeni resurs. U 19. i početkom 20. stoljeća, pijavice su bile ne samo medicinsko sredstvo, već i izvozna roba i meteorološki instrument. Močvare Mostarskog blata i doline Neretve bile su prirodna riznica pijavica, a njihov lov bio je svakodnevica lokalnog stanovništva. Ružina smrt, zabilježena u nekoliko novinskih članaka, svjedoči o teškim uvjetima života u ruralnoj Hercegovini krajem 19. stoljeća, gdje su ljudi lijek tražili u močvari, a ne u ljekarnama.
Prezime Petrina i danas je prisutno u čitlučkom kraju, gdje žive nositelji ovog prezimena, osobito u selima Čalići, Čerin i Ograđenik.
