Kada dijete krene u školu, roditeljska pomoć je neizbježna. Treba objasniti zadatak, pomoći organizirati vrijeme, podsjetiti na obaveze. No problem nastaje kada roditelj počne raditi ono što dijete već može samo.
U razgovoru za podcast „Rastući s djecom“, učiteljica i majka troje djece Đurđica Čotić roditeljsku ulogu uspoređuje s pomoćnim kotačima na biciklu. Potrebni su dok dijete ne nauči održavati ravnotežu, ali ih u jednom trenutku treba skinuti. „Ako će se dijete cijeli život voziti s pomoćnim kotačima, tu ravnotežu uspostaviti neće nikad“, kaže.
Ista je stvar i sa školom. U početku roditelj treba biti uz dijete, ali postupno mu treba prepuštati ono što može napraviti samo. Cilj nije da dijete nikada ne traži pomoć, nego da s vremenom zna kada i kako je zatražiti.
Što kada dijete kaže „ne mogu”?
Roditelji tu često posegnu za kritikama i etiketama poput „lijen si” ili „neodgovoran si”. No iza dječjeg „ne mogu” često se krije nesigurnost – dijete ne zna odakle početi ili mu se gradivo čini prevelikim.
Umjesto pritiska, zadatak treba razbiti na manje dijelove. Kada dijete napravi prvi korak i vidi da može, smanjuje se otpor, a tada se pojavljuje i motivacija. „Motivaciju pokreće akcija“, objašnjava Čotić.
Dobra ocjena kao medvjeđa usluga?
Poseban problem nastaje kada roditelj spašava dijete uoči ispita. Ako se sve ostavi za posljednji dan, roditelj može sjesti s djetetom, napraviti mu bilješke i pokušati u nekoliko sati nadoknaditi propušteno. Možda će rezultat biti dobra ocjena, ali dugoročno dijete uči nešto drugo – da će netko drugi uskočiti kada ono ne odradi svoju obavezu.
„Mi smo dobili jednu dobru ocjenu, a dugoročno smo si napravili štetu“, kaže Čotić.
Ocjena nije vrijednost djeteta
Još je veći problem kada školski uspjeh postane mjerilo vrijednosti djeteta, ali i roditeljstva. Čotić upozorava da smo došli do toga da ocjenu ponekad doživljavamo kao presudu: „Je li ono dobro dijete ili loše dijete?”
Zato roditeljska očekivanja ne bi trebala biti usmjerena samo na rezultat, nego na trud, radne navike i odgovornost.
Uloga roditelja nije ukloniti svaku prepreku na školskom putu, nego pomoći djetetu da ih postupno nauči savladavati samo. Ponekad je najteži dio upravo znati kada pomoći, a kada se – korak po korak – maknuti.
O tome koliko roditelji trebaju biti uključeni u školovanje djece, kako razvijati samostalnost i motivaciju te zašto dobra ocjena ponekad može skrivati lošu roditeljsku odluku, razgovarala sam s Đurđicom Čotić u novoj epizodi podcasta „Rastući s djecom“. Pogledajte cijelu epizodu ovdje.
