U nedjelju, 15. ožujka 2026. godine, domaća turistička agencija Chiara Travel organizirala je nezaboravno hodočašće u Deževice, na kojem je sudjelovalo čak 105 hodočasnika iz Hercegovine i Hrvatske. Ova posebna duhovna manifestacija održana je kao čin zahvalnosti za mnoga ozdravljenja i milosti koja su se, prema svjedočanstvima vjernika, dogodila tijekom protekle godine po zagovoru svetog Jakova Markijskog.
Križni put, sveta misa i duboka svjedočanstva
Dan je započeo molitvenim programom, tijekom kojeg su hodočasnici sudjelovali u križnom putu i svetoj misi, a snažna svjedočanstva koja su se čula, još su dodatno obogatila ovo duhovno iskustvo. Vlasnica agencije, Jasna Prskalo, pročitala je svjedočanstvo Željke Dugandžić, koja, zbog spriječenosti, nije mogla osobno prisustvovati, ali je njezina priča duboko dirnula sve prisutne. Osim toga, posebno su odjeknula svjedočanstva dvoje hodočasnika. Mirna Bazina iz Mostara podijelila je iskustvo ozdravljenja svoje kćeri Marije, ističući nevjerojatnu snagu vjere i molitve. Blaženka Džono iz Metkovića svjedočila je o ozdravljenju svoje unuke, naglašavajući da taj događaj nije donio samo tjelesno ozdravljenje, nego i duhovnu obnovu cijele obitelji, koja se nakon toga još snažnije okrenula vjeri.
Zajednička okrjepa i novo hodočašće
Nakon molitvenog programa, hodočasnici su se uputili u selo Deževice na zajedničku okrjepu, gdje je druženje nastavilo u jednostavnosti i radosti, uz prisutnost župnika don Josipa Majića. Ovaj trenutak zajedništva bio je prilika za refleksiju, molitvu i obnovu vjere. Zbog velikog interesa i činjenice da mnogi nisu mogli sudjelovati prošle nedjelje, Chiara Travel najavljuje novo hodočašće koje će se održati u nedjelju, 22. ožujka. Deževice, poznate po svojoj tišini, skromnosti i dubokoj molitvi, ponovno će otvoriti svoja vrata svima koji traže mir, utjehu i obnovu srca.Za sve koji žele sudjelovati u ovom duhovnom putovanju, Chiara Travel poziva da se prijave na novo hodočašće i dožive snagu zajedništva i vjere u Deževicama.
U nastavku prenosimo u cijelosti govor vlasnice agencije Jasne Prskalo, koja je podijelila svjedočanstvo ozdravljenja Željke Dugandžić.
Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici,
od srca vas sve pozdravljam na ovom zahvalnom hodočašću ovdje u Deževice. Danas smo se okupili kao jedna velika obitelj – nas više od stotinu – vođeni istom vjerom, istom nadom i istom željom: da zahvalimo Bogu za sve milosti koje nam daruje. Svatko od nas došao je ovamo s nečim u srcu. Netko s molitvom. Netko sa zahvalom. Netko s brigom ili teretom života. A netko s velikom nadom. Ali svi smo danas ovdje jer vjerujemo da Bog vidi naše srce i da čuje svaku našu molitvu. Ovo sveto mjesto podsjeća nas da Bog djeluje i danas. Ponekad tiho i neprimjetno, a ponekad na način koji nas duboko dotakne i ostavi bez riječi.
Zato danas želimo podijeliti jedno posebno svjedočanstvo – svjedočanstvo o snazi vjere, molitve i Božje milosti. To je svjedočanstvo ozdravljenja naše sestre Željke Dugandžić. U jednom teškom razdoblju svoga života došla je ovamo s vjerom i molitvom. Nakon što je svoje tijelo dotaknula vodom s izvora svetog Jakova, doživjela je milost ozdravljenja. Njeno svjedočanstvo čitam Vam u cijelosti jer je Željka bila spriječena doći:
U Deževice sam pošla sa trećarima iz svoje župe, naš duhovni asistent je bio fra Hrvoje. Iako je bilo jako hladno i padala je kiša imali smo misu sa svojim svećenikom i nije nam smetala ni hladnoća ni kiša. Po završetku svete mise svi smo se polako jedan po jedan spuštali u špilju i molili za osobne potrebe. Proveli smo neko vrijeme u tišini i molitvi ispred izvora. Na polasku kući nešto me vuklo da se ponovo vratim u špilju i da se namažem svetom vodom iako su već svi bili u autobusu. Ja sam onkološki bolesnik, nakon kemoterapija i zračenja na mjestu koje je bilo izloženo zračenju moje tijelo je bilo prekriveno bradavicama. Dok sam molila vjerovanje na izvoru predala sam sve Bogu i rekla Gospodine neka bude kako ti želiš. Vratili smo se kući sretni sa pjesmom. Nisam više o tome razmišljala. Za mene je to bilo jedno lijepo hodočašće sa braćom i sestrama iz župe. Nakon puta istuširala sam se i legla. Bradavice su bile tu. Naručila sam se u dermatološku kliniku u nadi da ću dobiti neku mast ili neko rješenje za te bradavice. Drugo jutro nakon što sam se probudila, otišla sam se istuširati i poći u kliniku, međutim ono sto sam vidjela je izazvalo veliki šok i radost. Nisam mogla vjerovati svojim očima da na mome tijelu vise nije bilo bradavica niti traga od njih. Gledam se i čudim se. Sišla sam do nevjeste i pokazala joj da mi i ona posvjedoči da dobro vidim. Bradavice su nestale. Ne mogu se nikad dovoljno zahvaliti Gospodinu što je preko sv. Jakova bas mene izabrao ozdraviti. Tisuću puta hvala.
Ovo svjedočanstvo nije samo priča o jednoj osobi. To je znak nade za sve nas. Podsjetnik da Bog nikada ne zaboravlja svoju djecu i da njegova milost može dotaknuti naš život onda kada se najmanje nadamo. Na kraju želim od srca pozdraviti i zahvaliti našem dragom svećeniku, don Josipu, koji nam uvijek rado izlazi u susret i koji i danas s nama slavi svetu misu upravo ovdje na izvoru svetog Jakova. Hvala vam, don Josipe, na vašoj otvorenosti, vašem vremenu i na tome što ste uvijek uz nas kada dolazimo na ovo sveto mjesto. Posebno želim zahvaliti svima vama koji ste pošli s nama na ovo zahvalno hodočašće. Hvala vam na vašem povjerenju, na vašoj vjeri i na zajedništvu koje gradimo na ovakvim susretima. Velika je radost hoditi zajedno, moliti zajedno i zahvaljivati Bogu zajedno.
Budući da je ovo godina svetog Franje, završit ću sa njegovim izrekama:
“Ja sam bio sve nesveto. Ako Bog može djelovati preko mene, može raditi preko bilo koga.”
“Djela koja činite možda su jedina propovijed koju će neke osobe danas čuti.”
„Gospodine, učini me oruđem svoga mira.
Gdje je mržnja, da donosim ljubav;
gdje je uvreda, oprost;
gdje je tama, svjetlo;
a gdje je žalost, radost.“
Neka nas te riječi prate na našem putu, u našim obiteljima i u našem svakodnevnom životu. Hvala vam svima i neka vas Bog blagoslovi – poručila je Jasna na kraju govora.
