Uoči utakmice play off-a Konferencijske lige između Zrinjskog i Crystal Palacea Martin Ćorić je razgovarao s našim Brotnjakom Mateom Sušićem, prvotimcem HŠK Zrinjski. Kroz razgovor, Mateo se prisjeća svojih nogometnih početaka, utjecaja obitelji na njegov razvoj, povratka u Hercegovinu, te njegovih iskustava u europskom nogometu. Dotakli smo se i aktualnog izazova – nastupa Zrinjskog u play-offu Konferencijske lige, gdje ih čeka engleski premierligaš Crystal Palace, a Mateo je podijelio svoja očekivanja i motivaciju. Svojom iskrenošću i jednostavnošću, Mateo Sušić ističe važnost ustrajnosti, vjere i zajedništva.
Dragi Mateo, na samom početku, možeš li nam reći nešto o počecima tvoje nogometne priče, kako je izgledalo to razdoblje?
Moj nogometni put zapravo je krenuo s futsalom, prvo sam se upisao u futsal klub u Čitluku, a s pet godina napravio sam prve nogometne korake.
Nakon toga se formirala škola nogometa u Međugorju, a velika većina mojih vršnjaka se odlučila upravo za nogomet, potaknuti uspjehom nogometne reprezentacije Hrvatske, koja je ’98’ osvojila broncu na SP. Gledajući njihov uspjeh, volju i želju, gdje su pokazali kako se istinski bori i nosi s vrhunskim reprezentacijama, velika većina mladića toga vremena iz Hercegovine i Hrvatske odlučuje se upravo za nogomet, a i ja sam slijedio taj primjer.
Koliko ti je važna podrška obitelji i koliko su oni imali utjecaja na tvoj osobni razvoj i profesionalnu formaciju?
Uvijek sam imao snažnu podršku obitelji. Otac mi je bio sportski nastrojen i bavio se sportom, tako da sam od malena uvijek imao taj sportski pristup i dobar put, utemeljen od strane oca koji me trenirao i pomagao mi da slijedim svoj put.
HNK Brotnjo tvoj je matični klub. Kako gledaš na to razdoblje provedeno u HNK Brotnjo?
Moji početci vezani su za školu nogometa Međugorje u kojoj sam proveo jedan lijep period, nakon toga sam prešao u HNK Brotnjo i tu se zadržao par godina.
Taj period mi je nekako ostao u posebnom sjećanju, posebno te školske uspomene gdje smo uvijek imali to zdravo rivalstvo između HNK Brotnjo i ŠN Međugorje. Posebno pamtim te utakmice gdje se s nestrpljenjem uvijek iščekivala utakmica protiv Brotnja, a pobjeda u takvoj utakmici uvijek je sa sobom nosila i određenu težinu i draž jer su to sve bili moji školski kolege i prijatelji, a taj natjecateljski duh posebno u tim školskim danima uvijek je bio prisutan. To je zasigurno jedan nezaboravan period života kojega ću se uvijek rado prisjećati.
Došao si u Zrinjski 2008. godine. Dvije godine si proveo u Mostaru, pa HNL.. Možeš li usporediti nogomet u BiH i nogomet izvan BiH?
Sa nepunih osamnaest godina sam potpisao za prvi tim, s tim da sam bio izlazni junior tako da mi je taj period dobrodošao za vrijeme prilagodbe, Zrinjski mi je dao priliku gdje sam se navikao igrati sa seniorima, te spoznao nogomet u punini.
Nakon Zrinjskog, period u Istri koja mi je dala potrebne minute, posebice trener Pamić koji je vjerovao u mene na toj bekovskoj poziciji, koja se u konačnici pokazala kao moja primarna pozicija.
Nakon Istre počinje moj europski nogometni put u Njemačkoj, točnije u Energie Cottbus.
Jedan od glavnih problema BiH nogometa u odnosu na Europu je problem infrastrukture. Prvenstveno mislim na naše stadione kojima su potrebne rekonstrukcije, kako bi se i kvaliteta nogometa podigla na jedan viši nivo.
Dijete si Zrinjskog – možemo reći da si se nakon petnaest godina vratio kući. Koliko te veseli biti dio ovoga kolektiva? Izborili ste i Play off Konferencijske lige. Voljom ždrijeba protivnik je engleski premierligaš Crystal Palace. Može li Zrinjski u ovome dvomeču napraviti još jedan iskorak?
Nakon petnaest godina izbivanja vratio sam se kući. To je bila i moja želja, da završim karijeru tamo gdje sam počeo – u Zrinjskom.
Veseli me biti dio ovoga kolektiva – da još svojom igrom doprinesem klubu i budem podrška mlađim igračima kako savjetom, tako i upustvima, da im olakšam i njihov put nogometne formacije.
Crystal Palace je priča za sebe, ali znamo da nogomet piše čudesne priče. Uvjerili smo se u to bezbroj puta. Igra se dvomeč jedanaest na jedanaest. Ponekad u sportu glavnu ulogu ne igra budžet, novci i moć, nego motivacija na terenu. Zasigurno da u ovoj utakmici vidimo svoju šansu i učinit ćemo sve da ostvarimo još jedan iskorak u ovom natjecanju.
Karijera profesionalnog nogometaša sa sobom nosi i određene kušnje i izazove. Kako nastojiš prebroditi takve situacije?
Kao i u svakom sportu tako i u nogometu čovjek se suočava s određenim kušnjama, izazovima, ali uz podršku obitelji, supruge i djece, nekako se sve lakše prebrodi. Oni su ti koji me motiviraju, daju mi dodatan vjetar u leđa da budem bolji i da budem ustrajan, bez obzira koliko se nekada činilo teško.
Vjera je također bitan segment čovjekova života. Ona je ta koja ti daje mirnoću, samopouzdanje i pomaže ti da vjeruješ u sebe u svim životnim situacijama.
Kroz svoj nogometni put i život prošao si dosta toga i kao igrač. Vjerujemo da si imao neke situacije iz kojih si išao dosta zreliji i nakon kojih imaš drugačije poglede na život, stvari?
Čovjek s godinama postaje zreliji, iskusniji, drukčije sagledava stvari, a svaka utakmica nova je lekcija. Iz svake utakmice možemo izvući određene pouke koje su dobre za nas. Trebamo se znati nositi i s porazom, jer upravo ta zrelost i iskustvo nas uči da priznamo greške. Kritika je najbolji put odrastanju i razvijanju u sportu.
Kad se osvrneš na svoju karijeru, postoji li neki događaj ili situacija što bi izdvojio, nešto na što si posebno ponosan kroz svoju karijeru?
U karijeri sam, Bogu hvala, imao zaista lijepih momenata koji su me obilježili. Teško je izdvojiti neke trenutke, jer su svi jednako vrijedni.
Debi za Zrinjski nešto je što me obilježilo. Taj trenutak kada sam ostvario svoj dječački san da postanem senior, poziv za A reprezentaciju BiH i deset titula koje sam osvojio s četiri različita kluba, nešto je što zauzima posebno mjesto u mome srcu i svaka mi je na poseban način draga.
Koliko ti nakon Europe i europskih izazova znači povratak u Hercegovinu, bliže domu, obitelji i prijateljima?
Nakon petnaest godina izbivanja iz Hercegovine i boravka po Europi, znao sam da ću se kad-tad vratiti u Hercegovinu, u svoj kraj.
Puno mi znači biti blizu svoje obitelji, rodbine, prijatelja, jer Hercegovina je još uvijek ostala dosta tradicionalna po pitanju vjere, obitelji i njegovanja tradicionalnih vrijednosti, što mi jako puno znači.
Tvoja poruka svim mladim nogometašima koji grade svoj nogometni put, ali nemaju dovoljno vjere u sebe. Kako ih ohrabriti?
Poruka mladima je jednostavna: Budite ustrajni, vjerujte u sebe, jer nikad nije kasno za uspjeh. Ako ne uspiješ sa 18 godina, to ne znači da nećeš uspjeti sa dvadeset godina ili kasnije.
Bog uvijek nagradi. Samo treba biti ustrajan, pošten i veliki radnik. – zaključio je Mateo u razgovoru za naš portal.
Na kraju, želimo se zahvaliti Mateu Sušiću što je podijelio s nama dio svog nogometnog puta i iskustava. Njegova priča nije samo inspiracija za sve mlade nogometaše, već i primjer kako ustrajnost, rad i vjerovanje u sebe mogu dovesti do uspjeha. Mateo je živući dokaz da se s odricanjem i pravim pristupom može ostvariti san, bez obzira na izazove koji nas prate. Njegov povratak u Zrinjski, nakon toliko godina profesionalnog nogometa, svjedoči o ljubavi prema svom klubu, ali i Hercegovini koju nikada nije zaboravio. Hvala ti, Mateo, na svim trenucima koje si podijelio s nama i na tome što svojim primjerom pokazuješ da se istinski uspjeh temelji na vjeri, upornosti i ljubavi prema nogometu.
Neka tvoja karijera nastavi inspirirati mnoge, a mi ti želimo još puno uspjeha, kako u nadolazećem dvomeču protiv Crystal Palacea, tako i u svim nogometnim izazovima koja dolaze.
Sretno!
