Naša nogometna reprezentacija jedna je od najuvjerljivijih u europskim kvalifikacijama za svjetsku smotru dogodine. Jest, skupina nije naročito snažna, ali to ipak ne mijenja zaključak da su „vatreni“ i dalje među top nacionalnim momčadima. Jer, dobro vidimo kako se mnoge renomirane reprezentacije muče u kvalifikacijama, pa čak i one koje su tri puta bile na krovu svijeta. Neminovno, Zlatko Dalić kao idejni i organizacijski lider cijelog projekta našeg nogometnog predstavništva ima velike zasluge za još jedan uspješan iskorak. Iako je mnogima na meti, nekima zbog izbora igrača, drugima zbog njegovih javnih nastupa, a ima i onih koji ga ne vole samo zato što je rođen u drugoj državi, on svoj posao očito obavlja autoritativno i dobro.
Ima tome koji tjedan, bio je Dalić razapet zbog svog govora u sinjskoj crkvi. Netko ga je snimio kako se obraća vjernicima i prozvao ga za nesnošljivost, pa čak i za promociju najcrnje ideologije. To je bilo ružno i neprimjereno, a napadali su ga mahom ljudi koji ga nikad nisu upoznali i koji su ga doslovce instrumentalizirali za svoje političke ciljeve.
No, živimo u takvim političkim i društvenim okolnostima u kojima se pažljivo vagaju svaka riječ i svaki postupak, često u pokušaju diskreditacije potencijalnog suparnika. Dalić je u toj ružnoj igri bio samo kolateralna žrtva, a podnio je to poprilično dobro i ušutio na vrijeme.
Taj trenutak opsade koju je Dalić doživio kao da mu je dao dodatne snage da svom poslu u Nogometnom savezu pristupi još zdušnije. Pa, čak i kada su ga optužili da se iživljava nad nekim svojim igračima (slučaj Luke Sučića), Dalić je nastavio raditi na svoj način. Bez potrebe da se opravdava za nešto što je u njegovoj očima normalno.
Samo onaj tko nikad nije radio sa skupinom ljudi kojoj treba biti lider, može shvatiti Dalićev problem s nogometašem koji je otišao na svadbu sestre na dan ključne, možda i najbitnije utakmice kvalifikacija, one protiv Češke na domaćem terenu. Stoga, bilo bi besmisleno raspravljati o njegovoj odluci da tog igrača neko vrijeme ne poziva pod nacionalnu zastavu.
Svaki trener, lider, mora pošto-poto štititi svoj autoritet, pa čak i kada je na granici prava, ili pristojnosti. Dalić svoju dugovječnost na klupi hrvatske reprezentacije, a sljedeći dvoboj protiv Češke u Pragu 8. listopada bit će mu jubilarni, stoti s reprezentacijom, duguje isključivo svojim principima, predanosti i uspjesima. Kako unatoč svega nastavlja s uspjesima, tako postaju bespredmetne rasprave o njegovom znanju, svjetonazoru i ponašanju. On svoj posao obavlja izvrsno, bez obzira na žalost onih koji ga ne mogu smisliti.
Njegov put u reprezentaciji ima oscilacije. I baš kada se učini da je nikad slabiji, on doda po papučici gasa i vozilo od nevolje odveze brže i sigurnije. Baš je tako i u ovoj kvalifikacijskoj skupini. A sam priznaje da je najviše strahovao od „nikad lakše skupine“.
„Jednostavno je za objasniti, nerijetko smo igrali u kvalifikacijama protiv odličnih momčadi koje su nas unaprijed motivirale svojom snagom i kvalitetom, kao i reputacijom. U dvobojima protiv suparnika koje cijeli svijet shvaća neozbiljno, mogli smo pasti u zamku sigurnosti i podcjenjivanja. Mi smo to izbjegli, nitko sretniji od mene. Mnoge druge momčadi na takvim lakšim utakmicama razočaraju, mi nismo. A time smo svi skupa pokazali svoju profesionalnost, uz to i lojalnost Hrvatskoj reprezentaciji kakvu smo stvarali“, reći će vam Dalić.
