Kada se govori o zaraznim bolestima koje već desetljećima prate život i rad stočara u Bosni i Hercegovini, bruceloza zauzima posebno mjesto. Ona je, kažu stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), jedna od najrasprostranjenijih zoonoza na prostoru Zapadnog Balkana, a Zeničko-dobojski kanton (ZDK) spada u endemska područja bruceloze te svake godine bilježi desetke slučajeva među ljudima i stotine u životinjskim stadima. I dok se u gradskim sredinama o njoj govori tek kada se pojavi alarmantna vijest, za stočare i njihove obitelji bruceloza je stalna prijetnja, često prisutna i onda kada je nisu svjesni.
Podaci INZ-a pokazuju da je tijekom 2024. godine u ZDK potvrđeno najmanje 26 slučajeva bruceloze kod ljudi. Najviše ih je zabilježeno u Zenici, dok su manji brojevi dolazili iz Kaknja, Maglaja, Vareša, Visokog i Zavidovića. Paralelno, laboratorijski nalazi iz veterinarskih ambulanti ukazali su na rast broja pozitivnih životinja, naročito ovaca i koza, ali i goveda. Tijekom iste godine evidentirano je ukupno 74 pozitivna slučaja kod životinja, a u testiranju više od 57.000 uzoraka krvi pronađeno je preko 500 seropozitivnih jedinki. Samo u ZDK to je značilo izravan rizik za svakodnevni život farmera i onih koji kupuju domaće mliječne proizvode na tržnicama ili u neformalnoj prodaji.
U 2025. godini situacija se nije značajno promijenila. U prvih šest mjeseci registrirani su novi slučajevi kod ljudi, i to prema pristiglim prijavama oboljenja, svi u Zenici. Jedan slučaj zabilježen je u siječnju, te po jedan u travnju, svibnju, lipnju i srpnju. Kraj kolovoza donosi informacije o osam oboljelih životinja, na području Kaknja i Olova, a moguća su istodobno i oboljenja ljudi na tom području. Veterinarske službe nastavljaju s programom cijepljenja malih preživača i laboratorijskim nadzorom, ali nadležni upozoravaju da dok god postoji nesankcionirana trgovina životinjama i dok mlijeko i sir kruže izvan sustava nadzora, rizik ostaje prisutan.
Zašto je bruceloza opasnija kroz mliječne proizvode nego kroz meso?
Bruceloza je kronična bakterijska infekcija koju izazivaju različite vrste bakterije Brucella. Kod ljudi je najčešći uzročnik Brucella melitensis, koja potječe iz koza i ovaca, ali u BiH je prisutna i Brucella abortus iz goveda. Institut iz Zenice ističe da se čovjek može zaraziti na tri načina – konzumacijom kontaminiranih proizvoda životinjskog podrijetla, izravnim kontaktom sa zaraženim životinjama ili njihovim sekretima, te rjeđe udisanjem aerosola u štali. Najrizičniji su nepasterizirano mlijeko i proizvodi od sirovog mlijeka poput mladog sira i kajmaka.
Za razliku od mesa, koje se uobičajeno termički obrađuje i time uništava bakterije, mlijeko i mliječni proizvodi često dospijevaju do potrošača u sirovom ili nedovoljno obrađenom obliku. Upravo tu leži glavni problem: dok meso nakon kuhanja ili pečenja prestaje biti prijetnja, mlijeko koje nije prokuhano ili pasterizirano ostaje izravan prijenosnik bolesti. Zato se bruceloza u narodu nerijetko povezuje s „mliječnim infekcijama“.
Kod ljudi, bruceloza je bolest koja se može javiti pod različitim kliničkim slikama. Najčešći simptomi su povišena temperatura koja se javlja u valovima, noćno znojenje, bolovi u mišićima i zglobovima, slabost i kronični umor. Zbog ovih nespecifičnih simptoma bolest se često zamjenjuje s gripom ili drugim infekcijama, pa dijagnoza kasni. No, ukoliko se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, bruceloza može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući upale zglobova, srčane komplikacije, pa čak i trajna oštećenja živčanog sustava.
Podaci iz INZ-a naglašavaju da se bolest kod ljudi razvija postupno i često prelazi u kronični oblik, što znači da pacijenti mjesecima, pa i godinama, osjećaju posljedice jedne naizgled „blage“ infekcije. To je razlog zašto se u ZDK godinama inzistira na podizanju svijesti i redovitom testiranju svih onih koji rade sa životinjama ili su izloženi mlijeku i mesu.
Simptomi, prevencija i zaštita?
Za razliku od ljudi, kod životinja bruceloza najčešće izaziva reproduktivne poremećaje. Kod krava i ovaca to su pobačaji u kasnijoj fazi graviditeta, zadržavanje posteljice i upale maternice. Kod mužjaka se javljaju upale testisa, a kod obje vrste artritis i smanjenje proizvodnih sposobnosti. Takve posljedice izravno utječu na ekonomiju domaćinstava i lokalne poljoprivrede: gubitak priplodnih grla, smanjenje proizvodnje mlijeka i mesa, kao i neizbježna eutanazija pozitivnih životinja znače financijski udar koji se ne nadoknađuje lako.
Prevencija bruceloze složen je zadatak, a ključni alat u borbi je cijepljenje životinja. Veterinarske službe u BiH redovito provode programe cijepljenja malih preživača, posebno ovaca i koza, što je do sada dalo djelomične rezultate. Institut u Zenici naglašava i važnost laboratorijske dijagnostike – svaka sumnja na infekciju zahtijeva brzu analizu krvi životinja, a pozitivna grla moraju biti uklonjena iz stada.
No, zaštita se ne svodi samo na stoku. Ljudi koji rade u bliskom kontaktu sa životinjama moraju koristiti zaštitnu opremu: rukavice, maske i zaštitne naočale. Posebna pozornost mora se posvetiti ženama i djeci, jer je dokazano da su oni najranjiviji u slučajevima infekcije. Edukacija stočara i potrošača ostaje jedan od ključnih zadataka. Bez svijesti o opasnostima, rizik od širenja bolesti nemoguće je u potpunosti kontrolirati.
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica već godinama upozorava da je Zeničko-dobojski kanton jedan od najpogođenijih dijelova zemlje kada je u pitanju bruceloza. Upravo pristup „One health“ – jednog, jedinstvenog zdravlja najbolje se ogleda kroz problem i rješenje bruceloze. Geografski položaj, veliki broj sela u kojima se uzgajaju ovce i koze, te neformalni promet životinjama i proizvodima stvaraju uvjete za stalno prisustvo bolesti. Dodatni problem je što se bolest često prenosi i između kantona – pa stado kupljeno na tržnici u Sarajevu, Tuzli ili Banjoj Luci lako može donijeti infekciju na selo u okolici Zenice.
Bruceloza nije problem samo Bosne i Hercegovine. Ona je prisutna i u državama regije, poput Italije, Srbije, Crne Gore i Kosova, gdje se bilježe povremena izbijanja među stočnim fondom i ljudima. U cijelom regionu Zapadnog Balkana ova bolest je prepoznata kao endemska i zahtijeva zajednički pristup – koordinaciju veterinarskih i zdravstvenih službi, razmjenu informacija i uvođenje jedinstvenih preventivnih mjera.
Upravo ovaj period, kraj perioda gravidnosti i janjenja ovaca, ozbiljna je i potencijalna opasnost za novi val obolijevanja, ne samo životinja, nego i ljudi, i to ne samo stočara, nego i onih koji konzumiraju neprerađene mliječne proizvode. Zato je oprez neophodan!
