Treći dan 36. Međunarodnog molitvenog festivala mladih koji se pod geslom ‘Hajdemo u dom Gospodnji!’ (Ps 122,1) održava u Međugorju počeo je jutarnjom molitvom na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova, koju je predvodio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Potom je katehezu mladima koji su pristigli iz 71 države svijeta, na temu Gospinih poruka i kako ih živjeti, odnosno kako ih primijeniti u svoj vjernički svakodnevni život, održao međugorski župni vikar fra Jure Barišić.
On je kazao kako je međugorska duhovnost jednostavna, a u svojoj jednostavnosti je i radosna duhovnost, ali i slavljenička duhovnost, a izrasla je iz Gospinih poruka koju je preko vidioca uputila nama, odnosno cijelom svijetu.
”Mi Gospu štujemo kao našu posrednicu, našu zagovornicu, ali jedna od najljepših Gospinih titula je da je ona majka, a majka kada govori svojoj djeci ne koristi neki uzvišeni govor, neki filozofski govor da je nitko ne razumije nego koristi jednostavan govor, ali govor koji je pun ljubavi. I zato su te poruke jednostavne, ali budući da su pune majčinske ljubavi one su i duboke”, kazao je fra Jure naglašavajući kako nam majka često ponavlja, ali ne da bi bila dosadna nego zato što se mi ne popravljamo.
”Svaka Gospina poruka počinje s dvije jako znakovite riječi i otkrivaju cijeli smisao poruke – ‘draga djeco’. Gospa se prema nam odnosi kao majka prema svojoj djeci i zato da bi razumjeli Gospinu poruke treba biti kao dijete – ne u doslovnom smislu, nego imati čistu dušu kao dijete. Isus u evanđeljima često koristi dijete kao uzor kako bi poučio svoje učenike. Zato mi, mladi i odrasli od djece možemo naučiti minimalno tri stvari kako bi poboljšali svoj kršćanski život.
Prvo: Dijete ne može živjeti samo. Ono ovisi o svojim roditeljima, a mi odrasli često mislimo da nam nitko ne treba pa mislimo da nam ne treba ni Bog. Kad nam Gospa kaže ‘draga djeco’, želi nam reći: Kao što dijete ovisi o svojoj majci, o odraslima, tako i vi morate ovisiti o meni, bez mene, bez moga sina ne možete živjeti.
Drugo: Kad gledamo djecu, vidimo njihovu iskrenost. Djeca ne znaju lagati, ne znaju se pretvarati. Ako nešto lažu mi to brzo vidimo. Naprotiv, mi odrasli smo profesionalci da glumimo, stavimo masku i nitko ne zna šta se događa u nama. Nije problem što ne želimo otkriti svoju svetinju, svoj privatni život, ali često je problem kada tu masku stavljamo u molitvu, kada glumimo pred Gospom, pred Bogom. I kao što je dijete iskreno, tako i mi trebamo biti iskreni prema njoj, prema Isusu Kristu. Bez glume, jer Isus zna što se nalazi u našem srcu.
Treće: Možda i najvažnija stvar koju možemo naučiti od djece je opraštanje. Djeca vam brzo opraštaju. Oni nisu kao mi odrasli da kada me netko povrijedi da to pamtim i čekam trenutak kada ću se osvetiti. Isus u evanđelju kaže: Praštajte! Kad ga Petar pita: Koliko puta? Isus kaže: Sedamdeset puta sedam. Želi reći praštaj stalno. Logika kršćanskog života je da opraštamo jedni drugima jer nam je Isus oprostio s križa, ali nekad prođe cijeli život da mi nismo sposobni reći riječ oprosti”, kazao je fra Jure Barišić, a cijelu njegovu katehezu vam preporučujemo pogledati u videozapisu.
Velimir Begić
