Sinoć, 6. kolovoza na blagdan Preobraženja Gospodinova, trećeg dana 36. Međunarodnog molitvenog festivala mladih svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić u koncelebraciji s apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorju nadbiskupom Aldom Cavallijem, sisačkim biskupom Vladom Košićem i nizozemskim vojnim biskupom Evarardom de Jongom te još 616 svećenika. Krunicu je predmolio fra Mate Tadić
Fra Zvonimir Pavičić u svojoj homiliji govorio je o simbolici gore u biblijskom rječniku.
”Gora je uzvišica i samim time čovjeka uzdiže bliže Bogu, bliže nebu. To je slika kojom se prikazuje da je netko u molitvi, povezan s Bogom. Možemo za primjer uzeti upravo Mojsija i Iliju – ta dva velika proroka Staroga zavjeta. Obojica su na brdu doživjeli objavu Božju, iskusili Božju blizinu i dobili poslanje od Gospodina. Isto tako Isus, kad ide moliti, to je često opisano upravo riječima: „Uspe se na goru… pođe na goru …“ Gora označava mjesto u kojem se čovjek u molitvi predaje Bogu, iskustvu Božje prisutnosti. Isus tako vodi sa sobom učenike i preobražava se pred njima. Lice mu i odjeća sjaje neopisivim sjajem, oblak ih zakriva i čuje se Očev glas. Učenici tako postaju svjedoci Isusove slave koju ima na nebesima kod Oca. To je za njih sigurno bilo neočekivano i neizrecivo iskustvo – vidjeti slavu Božju – te su i bili izvan sebe što vidimo u Petrovom pitanju o sjenicama. Nisu samo bili zapanjeni slavom, nego su bili i prestrašeni jer su vidjeli i čuli nešto što do tad nisu ni zamišljali”, kazao je fra Zvonimir pa podsjetio kako gora Tabor nije jedina gora na kojoj je Isus otkrio svoju slavu.
”Tu je i Maslinska gora i Kalvarija na kojoj je vidljiva slava u još zamršenijem obliku. Isus ponižen, razapet umire na križu. I gora Tabor i gora Kalvarija označavaju slavu Božju. Dva lica iste stvarnosti. Na jednoj slava i blještavilo, na drugoj svatko od njega lice odvraća. Imam li hrabrosti poći na obje gore s Gospodinom? Sigurno će me obje dočekati u životu. I slava i poniženje”, kazao je fra Zvonimir pa pojasnio kako gora u biblijskom smislu označava mjesto molitve, mjesto na kojem dolazimo u Božju prisutnost pa gora ne treba nužno biti gora, nego je svaka crkva gora – jer nas uzdiže iz naše svakodnevice i otvara nas za iskustvo Božje prisutnosti.
”Možemo reći da je i euharistija jedna gora, jedan događaj preobraženja. Snagom Duha Svetoga, kruh i vino bivaju preobraženi u tijelo i krv našega Gospodina Isusa Krista. Možda je upravo svaki oltar u crkvi uzdignut kako bi simbolizirao tu goru preobraženja. Čuli smo i mi Božji glas u čitanjima koja su nam navještena – jer svaki put kad se naviješta u liturgiji riječ Božja, sam Bog govori okupljenoj zajednici. I svaki put se spominjemo i Kristove smrti i slavimo uskrsnuće i iščekujemo njegov slavni dolazak. To svaki put govorimo kad nam svećenik doziva u pamet da je ovo što slavimo tajna/otajstvo naše vjere”, kazao je fra Zvonimir pa pozvao na redoviti dolazak na ”ovu goru, u crkvu, slaviti euharistiju kako bismo bili svjedoci toga preobraženja, kako bismo se osvjedočili o ljubav Božju prema nama grješnicima i vidjeli njegovu slavu”.
Fra Zvonimir je podsjetio i na riječi koje je papa Lav XIV. uputio za ovaj Mladifest: „U svakodnevnim susretima, zajedno kročimo na našem hodočašću prema domu Gospodnjem. U tom smislu, dragi prijatelji, dobro znate da živimo u sve digitalnijem svijetu, gdje nam umjetna inteligencija i tehnologija nude bezbroj prilika. Zapamtite: nijedan algoritam ne može zamijeniti zagrljaj, pogled, istinski susret, kako s Bogom, tako i s našim prijateljima i našom obitelji.“
”Čini mi se jako važno ovo naglasiti danas, kada mnogi od nas žive većinu dana upirući prstom u ekran, scrolajući, odnosno živeći jedan umjetni virtualni život, tamo negdje u nekom zamišljenom svijetu. U svijetu u kojem nema dodira, zagrljaja, stvarnosti. U svijetu u kojem se stalno pitamo što je zapravo stvarnost, a što izmišljeno.
Kao kršćani, imamo privilegiju da nas Božja riječ vodi i brani od svega što nije normalno i što prijeti općem ljudskom napretku, a osobito napretku duha. Puno je ljepše razgovarati oči u oči, pružiti ruku, zagrliti prijatelja, posjetiti roditelje, osmjehnuti se nekome na ulici… puno je ljepše mnogo toga od pogleda usmjerenog samo u ekran, kada često stvarni život prolazi pored nas, ostavljajući nas u našem zamišljenom svijetu, koji ne može ispuniti čovjekovu potrebu za drugim, nego onda stvara tjeskobu, osamljenost i frustraciju
Usudio bih se reći da stoga i Isus govori svojim učenicima da nije dovoljno što su samo vidjeli, nego se trebaju vratiti u stvarni život, tamo gdje možda nije tako lijepo i ugodno kao na Gori preobraženja, i onda u tom iskustvu života postati svjedok onoga nebeskoga, ljepšega, boljega svijeta. Dragi mladi, budite promjena koju ovaj svijet treba. Budite zagrljaj, osmijeh, ispružena ruka, komad kruha, čaša vode – ne na društvenim mrežama, nego u stvarnom životu. Gradite mreže kršćanske ljubavi u svojim župnim zajednicama. Da se svaki čovjek pored vas osjeća kao čovjek od Boga ljubljen i od ljudi ljubljen”, kazao je međugorski župnik pa dodao kako na euharistiji nismo samo kako bismo promatrali, nego kako bismo sudjelovali.
”Zato nemojmo biti zbunjeni, braćo i sestre, kod ovog otajstva, nego otvorimo svoja srca Bogu. I nemojmo samo promatrati i dolaziti i odlaziti bez najvećeg udjela – pričesti Kristovim tijelom. Ali trebamo živjeti tako, živjeti sveto da se na svakoj euharistiji možemo pričestiti! Krist je na Kalvariji pobijedio grijeh i onda očitovao onu slavu koju su učenici bili vidjeli na gori Tabor. Dakle, moguće je i potrebno je da i moj život svjedoči kako je Bog uništio grijeh i kako me je poveo putem preobraženja.
Koliko je samo ljudi ovdje u Međugorju osjetilo preobraženje i u crkvi za vrijeme euharistije, u sakramentu ispovijedi, na Brdu ukazanja ili na Križevcu. Došli su sa svojom mukom, sa svojim životnim problemima, pitanjima, a Gospodin je preobrazio njihov život. Gospa, naša Majka, zato neumorno poziva: obratite se, molite se, idite mome Sinu… Odazovimo se na njezin poziv. Ona poziva dok se svi ne obratimo. Kao majka koja čeka da i posljednje dijete dođe doma…
Potaknuti Božjom riječju i primjerom tolikih hodočasnika, ostavimo stoga svaki grijeh i sve ono što je kršćanstva nedostojno, a živimo kao djeca svjetlosti, kao djeca preobraženja”, zaključio je fra Zvonimir Pavičić svoju homiliju, a tisuće mladih sa svijećama su ostali u molitvi pred križem.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI
