Zdravstveni rizici i poljoprivredne štete koje izaziva ambrozija veliki su, a načini borbe protiv ovog „korova stoljeća“ odavno su poznati. U srcu ljeta, kada priroda dostiže svoj vrhunac, u tišini i bez pompe buja jedan od najopasnijih korova našeg doba.
Ova biljka, porijeklom iz Sjeverne Amerike, danas je jedan od najvećih ekoloških i zdravstvenih izazova u Europi, a posebno u Bosni i Hercegovini, navode stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Ambrozija (poznata i kao fazanuša, limundžik, partizanka) jednogodišnja je biljka visine od jednog do metar i pol, s jakim vretenastim korijenom i razgranatim stabljikama prekrivenim sitnim dlačicama. Lako se prepoznaje po tamnozelenim, perasto urezanim listovima i karakterističnim žutim cvjetovima skupljenim na vrhovima stabljike.
U Europu je stigla slučajno, kontaminiranim sjemenom, no proširila se nevjerojatnom brzinom zahvaljujući svojoj prilagodljivosti. Danas je najraširenija u južnoj i istočnoj Europi, ali nezaustavljivo prodire i prema sjeveru i zapadu. Brzina širenja procjenjuje se između šest i 20 kilometara godišnje.
– Ambrozija raste posvuda – u poljima, vrtovima, uz ceste i pruge, oko kuća i zgrada, pa čak i u urbanim naseljima. Njezino širenje dodatno pospješuju vjetar i ljudi – putem sjemena koje ostaje klijavo godinama. Cvjeta od kraja srpnja do sredine listopada, oslobađajući milijarde zrna peludi koji mogu putovati i do 300 kilometara. Pet zrnaca ambrozije dovoljno je da izazove ozbiljnu alergijsku reakciju – kaže rukovoditelj Zavoda za zaštitu bilja u INZ-u, Kasim Velić.
Kod osjetljivih osoba pelud izaziva simptome poput crvenila i svrbeža očiju, kihanja, kašlja, otežanog disanja, pa čak i astme. Djeca i odrasli pogođeni ovim alergenom imaju smanjenu koncentraciju, radnu i intelektualnu sposobnost, a kvaliteta života im je značajno narušena. Šokantan je i prag reakcije: manje od 20 zrnaca peludi po kubnom metru zraka dovoljno je da izazove zdravstvene tegobe.
Ambrozija nije samo prijetnja zdravlju. U poljoprivredi ona iscrpljuje tlo jakim korijenom i bujnom masom koja crpi hranjive tvari, gušeći i zasjenjujući kultivirane biljke. Najčešće se pojavljuje u usjevima kukuruza, soje, suncokreta, šećerne repe i povrća, izazivajući smanjenje prinosa, a ponekad i potpuni gubitak roda.
Suha klima i otvoreni tereni idealni su uvjeti za njezin razvoj, čineći je gotovo nezaustavljivom u vrijeme kada poljoprivredna proizvodnja već trpi pod pritiscima klimatskih promjena. Borba protiv ambrozije nije jednostavna niti jednokratna. Uspjeh je moguć jedino integriranim pristupom – mehaničkim, agrotehničkim i kemijskim mjerama.
– Na manjim površinama najdjelotvornije je čupanje biljke iz korijena dok je mlada, posebno nakon kiše. U urbanim zonama, oko škola, bolnica i vrtića, nužno je pravovremeno košenje – obavezno prije nego biljka procvjeta. Ako se kosi previsoko, iz donjih pupova može izrasti nova, još snažnija generacija. Višestruko košenje tijekom sezone ključno je za uspjeh – dodaje Velić.
Agrotehničke mjere uključuju temeljitu obradu tla i pravovremeno međuredno kultiviranje, posebno u okopavinama. Na većim površinama, gdje je ambrozija izrazito rasprostranjena, preporučuje se košenje blizu tla kao osnovni oblik fizičke kontrole. Kemijsko suzbijanje (primjena herbicida) koristi se u poljoprivrednim površinama, gdje se korov uništava zajedno s drugim štetnim biljkama. No, važno je naglasiti – nijedna mjera sama po sebi nije dovoljna.
Borba protiv ambrozije nije odgovornost pojedinca, već cijelog društva. Zakonski su obveze jasno definirane, a sve iz svoje nadležnosti trebaju poduzeti vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljišta (obrađenog i zapuštenog), šumski i građevinski korisnici, javne službe koje održavaju ceste, pruge, vodotoke i zelene površine, uprave parkova, groblja i nacionalnih parkova te svi oni koji koriste ili posjeduju zapuštene površine, uključujući utrine i pašnjake.
Nadzor nad provođenjem mjera vrše inspekcije – poljoprivredne, šumarske, urbanističko-ekološke, vodoprivredne i prometne, kako federalne tako i županijske.
Kako ističu iz INZ-a, srpanj je ključni mjesec za identifikaciju i uklanjanje ambrozije, jer tada biljka još nije u punom cvatu, a prepoznavanje je jednostavno. Svako odgađanje omogućava razmnožavanje i dodatnu kontaminaciju zraka opasnom peludi.
Zato je važno da svi subjekti prepoznaju svoju odgovornost i pristupe mjerama uništavanja, kako bi građani – posebno oni alergični – imali što manje zdravstvenih problema. Ambrozija je tiha prijetnja koja ne poznaje granice ni imunitet. Da bismo je zaustavili, potrebna je odlučna, zajednička i kontinuirana akcija!
