Rodio se 15. kolovoza 1898. u Blizancima. Krstili su ga kao Filipa.
Pučku školu završio je u Gradnićima, gimnaziju na Širokom Brijegu (1910. – 1918.), a bogoslovni studij u Mostaru (1918. – 1920.) i Innsbrucku, Austrija (1920. – 1924.).
Franjevački habit obukao je na Humcu 7. lipnja 1915., svečane zavjete položio u Mostaru 8. prosinca 1919., a za svećenika je zaređen u Salzburgu 3. rujna 1922.
Djelovao je najprije kao odgojitelj franjevačkih bogoslova u Mostaru (1924. – 1926.), a nastavio kao predavač na Širokom Brijegu (1926. – 1928.). U međuvremenu je položio doktorat iz teologije u Beču (3. studenoga 1927.). Potom djeluje kao župnik u Pločama (1928. – 1931.), kateheta na mostarskoj gimnaziji (1931./32.), kapelan u Mostaru i Dobrom Selu (1932.), Mostaru i Blizancima (1933.) i župnik na Humcu (1934.) i Širokom Brijegu (1934. – 1937.). U Mostaru je sljedećih deset godina: najprije kao profesor na Franjevačkoj bogosloviji (1937. – 1941.), potom kao vjeroučitelj (1941. – 1945.) i kapelan (1945. – 1947.), a onda je meštar novaka na Humcu (1947./48.).
U međuvremenu je, po završetku Drugoga svj. rata, pet mjeseci bio u tamnici (od svibnja do listopada 1945.). Jugokomunisti ga ponovno uhićuju 1948. i osuđuju na tamnicu, koju provodi u Zenici (1948. – 1951.). Po izlasku je župnik u Pločama – Tepčićima, ali samo zakratko (1951./52.). Od 1952. do 1958. ponovno je u tamnici.
Po izlasku na slobodu djeluje kao duhovnik časnih sestara u Bijelom Polju (1958./59.), kapelan u Slanom (1959. – 1963.), Gorici (1963./64.), Humcu (1964. – 1969.), Konjicu (1969. – 1970.), Humcu (1970. – 1972.) i Čitluku (1972. – 1975.), ponovno u Slanom (1975. – 1976.) i na Širokom Brijegu (1976. – 1982.). Od 1982. do smrti je na Humcu.
Bio je dugogodišnji propovjednik na pučkim misijama po čitavoj Hercegovini. Javljao se prilozima u različitim katoličkim publikacijama (Kršćanska obitelj, Naša ognjišta i Kršni zavičaj). Bio je nepokolebljivi borac protiv bezbožnog komunizma, za slobodu Crkve i hrvatskog naroda. Zato je bio utamničen punih devet godina. Već je i prije toga, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, optužen za hrvatski nacionalizam i dobio zabranu rada u gimnaziji u Mostaru (1932. – 1941.).
Preminuo je na Humcu 10. veljače 1988. u 90. god. života, 73. god. redovništva i 66. god. svećeništva. Pokopan je na humačkome Novom groblju.
