Krajem lipnja ove godine, u vlastitoj nakladi, iz tiska je izišla knjiga „Zaogrnut slabošću“, autora fra Dragana Bolčića, člana Hercegovačke franjevačke provincije. Knjiga je zbirka molitava, poezije i kratkih duhovnih tekstova, objavljeno je na mrežnoj stranici Provincije.
Predstavljanje knjige će se održati na dvije lokacije: u Domu sv. Ante u Humcu kod Ljubuškog, 16. srpnja 2025. u 20 sati i u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Tomislavgradu, 17. srpnja 2025. u 20 sati.
„Knjiga je posvećena svima koji znaju zašutjeti pred Otajstvom, koji se ne prestaju boriti s njime, koji šepaju pred svetim i koji istinski traže Gospodina“, ističe se na stranici franjevci.info.
Predgovor je napisao Stjepan Lice, a pogovor fra Jozo Grbeš. Urednica knjige je Marija Bilać dok je lekturu i korekturu uradila Andrea Musa. Za grafički dizajn i prijelom zaslužan je Petar Soldo (LINE design) dok je ilustracije radio Ivan Višić. Za tisak je zaslužan Grafotisak (Grude).
Stjepan Lice koji je napisao riječi predgovora – između ostalog – navodi:
„I on kraj svake namjere ispisivanje stihova učas se može pretočiti u nešto što se s razlogom može nazvati šifriranim dnevnikom. I dogodi se – iznenađujuće brzo se dogodi – da pjesnik više ne pamti poticaje koji su iznjedrili pojedine stihove. No, ti poticaji ostaju duboko utkani u njegovu dušu. Zbog toga ih čitatelj neće moći dokučiti. Osim dušom.
Pjesme… zapise… molitve… Dragana Bolčića dobro je iščitavati ponajprije dušom. Čitateljeva duša razotkrit će njihovu rječitost koju on suzdržanošću svoga iskaza – zasigurno ne htijući – čini teže dostupnom. Jednostavno, on ima više povjerenja u tišinu, u njezinu rječitost, nego li u riječi, u njihovu nepouzdanost.
U zapisima Dragana Bolčića pjesma se pretače u molitvu, molitva u pjesmu; obje u tišinu. I tada progovore. Uistinu progovore. On u svojim šifriranim zapisima, ako ne najrazgovjetnije, onda zasigurno najtočnije izriče, bilježi pokrete svoje duše. Nedostatnost riječi njega snažno ranjava. One, i kada su svjetiljke, nisu lišene sjena. I koliko god kroz riječi tražio iskustvo susreta s Bogom, on prepoznaje: ‘tvoja me je dobrota pronašla između redaka’.“
U pogovoru provincijal Grbeš ističe:
„Dragana nije strah tražiti, otići u nepoznato kako bi spoznao. Iz tog traženja rađa se dubina šutnje koja onda progovara riječima njezine dubine. Taj krug kao da opisuje ono što bi kršćanin trebao biti: mistik Prisutnosti. Riječi su odraz dublje stvarnosti. Pa stoga može pričati samo o onome što može opisati šutnjom (…) Ova knjiga je dar. Ona se ne čita kako bi se pročitala. Ona nudi smisao, ne informaciju. Ona u svakoj riječi sadrži ‘šifru’ odmotavanja našeg života, traženja dubljeg kako bi vidljivo postalo nadahnuće.“
