Povodom predstojećeg štrajka upozorenja, koji su najavile kolege s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Mostaru, ovim putom im 30 od ukupno 33 stalno uposlenih djelatnika Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta, potpisnika inicijative za osnivanje sindikata Sveučilišta u Mostaru, iskazuje punu potporu.
Ponukani stanjem u kojem se nalaze djelatnici Sveučilišta prinuđeni smo i mi dati svoj glas kako bi se napokon nešto učinilo na rješavanju problema na najvažnijoj instituciji hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Djelomično zbog nada i obećanja, djelomično zbog srama, a djelomično i zbog akademskog dostojanstva nismo javno istupali i oglašavali se o našem trajno lošem financijskom stanju od osnutka.
Što je uzrok tomu?! Zašto Hrvati toliko zanemaruju obrazovanje? Zašto nije sustavno riješeno financiranje Sveučilišta kao što je to slučaj kod svih ostalih Sveučilišta u BiH, nego smo financirani grantovima koji su nedostatni za normalno funkcioniranje, za plaće djelatnika, a da ne govorimo o laboratorijskoj opremi i znanstvenom radu. Mi smo javno sveučilište, a roditelji moraju sufinancirati nas i naše plaće i dobro se financijski zadužiti kako bi svom djetetu osigurali budućnost. Apsurdno je da djelatnicima Sveučilišta, čija djeca žele studirati Ili studiraju na našoj instituciji, s ovim primanjima postaje gotovo nemoguća misija financirati to dijete, pogotovu ako se odluče za školarinom skuplje fakultete.
Ne postoji djelatnost na razini Bosne i Hercegovini koja ima tolike razlike u primanjima djelatnika s istim uvjetima rada kao što je slučaj s djelatnicima na Sveučilištu u Mostaru. Naše kolege na drugim sveučilišnim institucijama u BiH imaju u prosjeku značajno veće plaće od nas, a ponegdje skoro i dvostruko što se može lako provjeriti jer su im primanja, za razliku od naših, javno dostupna informacija.
Lijepo je vidjeti i sresti naše završene studente koji rade u struci i to je ono što nam pruža zadovoljstvo u našem radu. Međutim, degradirajući je osjećaj kada redom imaju veća primanja od naših asistenata, docenata, a djelomično i izvanrednih profesora.
Pitanje je zašto svi šute? Zašto ovo nije goruća tema na Hrvatskom narodnom saboru BiH, zašto nije tema u medijima, zašto se čeka potpuno urušavanje Sveučilišta i prestanak postojanja? Odlaze nam ljudi u čije je akademsko napredovanje uloženo puno truda i sredstava, kako vlastitih tako i iz Republike Hrvatske. Potpora RH imala je plemenit cilj razvoja i očuvanja formiranja jedine visokoobrazovne ustanove na hrvatskom jeziku koja je trebala osigurati opstojnost Hrvata u BiH, ali naše vlasti pokazuju maćehinski odnos prema nama.
Na koncu, puna podrška koju dajemo kolegama s „Građevine“, a i sudjelovanje u Sveučilišnom sindikatu koji će se osnovati možda je jedina slamka spasa za našu instituciju.
