Diljem svijeta godinama se ispituju modeli skraćenog radnog tjedna. Neke britanske tvrtke smanjile su tjednu satnicu na 32 sata uz jednaku plaću. To su pokušali i u Njemačkoj, pa odustali. U Belgiji, primjerice, mogu birati hoće li peti dan raditi od kuće ili na poslu. Provjerili smo bi li ideja o skraćenom radnom tjednu mogla zaživjeti i u Hrvatskoj.
Gost središnjeg Dnevnika HTV-a bio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. On smatra da možda u ovom trenutku nije provedivo potpuno, ali da tome treba težiti.
– Ne treba se bojati tog iskoraka osuvremenjivanja sustava rada. Nove tehnologije, digitalizacija, automatizacija, robotizacija, umjetna inteligencija, sve to nas uvodi u jedan novi sustav rada gdje će trebati sve manje radnika za neke poslove. Idealno je zapravo skraćivanje radnog tjedna, skraćivanje satnice. Ono što je pri tome važno je zadržati i istu plaću. Čak dapače, plaće bi trebale i dalje rasti jer mi trebamo održati i potražnju. Uz svu automatizaciju ti roboti neće kupovati, roboti neće trošiti. Što znači da to treba rasporediti na način da ljudi rade kraće, da bude veća uposlenost. I ono što je vrlo važno u svemu tome je, treba vrlo jasno reći da ljudima ne pada proizvodnost rada s time što rade kraće, dapače proizvodnost rada raste, rekao je.
Osvrnuo se i na pitanje fleksibilnog radnog vremena.
– Dosad kad god se govorilo o fleksibilnosti sustava rada, onda su uvijek poslodavci to pojmili na način da im je radnik raspoloživ kad god ga trebaju. Međutim, cijela suština je upravo u tome da se poslodavac i radnik dogovaraju oko modela i načina rada, da radnik može što više obiteljskih, privatnih obveza pomirivati sa radnim obvezama i što je to više u ravnoteži, to je radnik zadovoljniji, tomu proizvodnost rada više raste, to je manje bolestan, manje je na bolovanjima. Dakle, fleksibilnost, uravnoteženost između rada i privatnog su izuzetno važni. U zemljama koje su to napravile, te zemlje su među najuspješnijim, istaknuo je Sever.
Na pitanje kako veliki broj stranih radnika utječe na tržište u Hrvatskoj rekao je kako sasvim sigurno utječe.
– Kad je riječ o broju radnih dozvola, znamo da ta brojka radnih dozvola nije uistinu i broj stranih radnika. Neki dobiju i dva puta radnu dozvolu, neki su dobili dozvolu, nisu ni pojavili, neki poslodavci nisu podigli. Tome će dosta pomoći i novi zakon o strancima koji bi upravo puno toga trebao regulirati, ali ti ljudi dolaze iz izrazito jeftinih sustava rada, gdje je primjerice neka prosječna plaća 140-150 eura kao iz Nepala, ali oni dolaze na one najslabije plaćene poslove i tu se cementira niska cijena rada. Na drugoj strani mi svojim plaćama ne možemo privući visoko obrazovane kadrove iz Njemačke, Austrije, Francuske, jer su u njihovim matičnim zemljama plaće ipak daleko veće, pa kako god okrenemo, s jedne strane ovi ruše cijenu rada na onim najnižim poslovima, a na drugoj strani mi moramo težiti da se i na jednim i na drugim poslovima plaće dignu, što će na neki način zapravo pogurnuti i domaću radnu snagu da ostane doma i s druge strane da možemo onda dobiti i ondje gdje trebamo još i kvalitetniju radnu snagu izvana. Jedna od tih kombinacija sigurni poslovi, dostojne plaće, dostojni uvjeti rada, organizacija radnog vremena tako da pomiruje obiteljsko i radno, to može doprinijeti stabilnosti sustava rada u Hrvatskoj i to je zapravo najbolji recept i poslodavcima da će imati kvalitetni i dobar rad, zaključio je Sever.
Zaposlenici ne bi imali ništa protiv toga da umjesto 40 rade 32 sata u tjednu za istu plaću i uz isti radni učinak.
– Mislim da bi definitivno bilo bolje i za državu i za same radnike. Imali bi više motivacije definitivno, smatra Mirta, prodavačica.
Više motivacije za rad dobili su Britanci kad su u jednogodišnjem eksperimentu u 60-ak tvrtki radnici radili 32 sata, uz obvezu da se plaća i radni učinak ne smanjuju. Bilo je manje bolovanja, a poslodavci su na kraju bili zadovoljni obavljenim poslom. Pola poduzeća nastavilo je raditi takvim tempom.
– Nakon Brexita Velika Britanija se bori s velikim ekonomskim problemima. Zapravo 4-dnevni radni tjedan je tamo doveo do toga da firme nisu otpuštale radnike. Dodatno smanjenje satnice u Hrvatskoj mislim da nije realno. Nama u Hrvatskoj generalno nedostaje radne snage. Smanjenje satnice znači da bi radnici bili puno opterećeniji radnim zadacima, rekao je Denis Čupić, direktor trgovačkog centra.
Problem bi bio i u tome što se radni učinak u djelatnostima poput proizvodnje ili trgovine uza svu moguću motivaciju ne može tek tako “skratiti” kao primjerice u informatičkom sektoru.
– Mnogi radnici rade puno intenzivnije da bi mogli nadomjestili one koji odlaze svakodnevno. Dolaze radnici iz trećih zemalja, dok se oni uklope u proizvodne procese, posebice u graditeljstvu, ugostiteljstvu mora proći određeno vrijeme. Dobra ideja, ali u ovom trenutku ona je u Hrvatskoj gotovo neprimjenjiva, smatra Mladen Novosel, Savez samostalnih sindikata Hrvatske.
Ekonomist Novotny podsjeća na to da Kinezi rade i po 7 dana u tjednu. Tu je produktivnost nemoguće sustići. Prisjetimo se gradnje Pelješkog mosta.
– Mi u Hrvatskoj imamo prilično visoku razinu dokoličarenja što pokazuju i podaci o produktivnosti Hrvatske. Hrvatska ima najnižu razinu produktivnosti rada u EU uz recimo Rumunjsku i Bugarsku, rekao je Damir Novotny, ekonomski analitičar.
No, zato kod nas u nekim djelatnostima prolaze modeli gdje se 40 sati tjedno rasporedi na četiri radna dana. Raste i broj tvrtki u kojima radnici rade 4 dana po devet sati, pa peti dan rade kraće. Već i to, pokazalo se, utječe na veću produktivnost.
HRT.hr
