Kopriva nam je svima poznata – kad je dotaknemo, opeče nas i još dugo poslije žari. No jeste li znali da su svi njezini dijelovi ljekoviti, a prvenstveno korijen, odnosno podanak, kao i vršni dijelovi u vrijeme cvatnje, u dužini 20-30 cm. Listovi se također mnogo rabe, ali najviše svježi, kao varivo poput špinata.
Kopriva je vrlo bogata različitim mineralima, osobito željezom te vitaminima A, C i K. Od nje se iscjeđuje sok, pravi čaj, juha i varivo. Njezina ljekovitost poznata je tisućama godina, ima je posvuda i, što je najbitnije, učinkovito obnavlja krvnu sliku.
Ona je narodni lijek za snižavanje visokog tlaka, a istraživanja na životinjama potvrđuju to djelovanje. Ono je višestruko: kopriva potiče proizvodnju dušikova oksida, a taj spoj opušta mišiće krvnih žila koje se tako proširuju. Nadalje, neki sastojci blokiraju kanale kalcija, što opušta srce i smanjuje silu kontrakcija. Istodobno, kopriva podiže antioksidativnu zaštitu organizma.
– Kopriva kreće već u proljeće i imamo je do zime, a ako se beru samo vrhovi, onda na istom mjestu možete stalno pobirati vrhove. Lako se priprema, može se jako dobro iskoristiti za juhu, čaj, sokove, a može se čak jesti i sirova, no tada treba biti oprezan i prvo je protrljati. Kopriva je puna ljekovitih spojeva i može se jesti svakodnevno, osim u slučaju bubrežnih kamenaca. Ona općenito čisti tijelo, ali i obnavlja krvnu sliku, a samim time jako povoljno utječe na sve organe – govori Anton Rudan, fitoaromaterapeut fokusiran na preventivu, vegetarijanac i poznati “šumski kuhar” koji već gotovo trideset godina hoda hrvatskim i svjetskim šumama proučavajući biljke i njihove čudesne, iscjeljujuće moći.
Puna željeza
Može li uopće netko tko nema nikakva iskustva samo tako otići u šumu nabrati nešto za ručak pitali smo i agronomku i iskusnu botaničarku Gabrijelu Vrbetić, koja se posljednje četiri godine potpuno okrenula istraživanju samoniklog bilja i organizaciji radionica u prirodi.
– Može, jer sigurno poznaje koprivu.. A možete krenuti i uz pomoć neke dobre stranice na internetu, aplikacije ili dobrog priručnika o flori, poput Enciklopedije samoniklog bilja Ljubiše Grlića, gdje je tekst potkrijepljen kvalitetnim fotografijama – govori.
Sada je zapravo pravi trenutak da se riješimo svega lošeg što smo tijekom zime nakupili u jetri, da malo prošetamo prirodom, naberemo bilja za ručak, ali i da usput gricnemo koji listić, primjerice medvjeđeg luka ili koprive. Da, dobro ste čuli, Gabrijela uživa u grickanju sirovog samoniklog bilja, a najdraža joj je svježa kopriva.
– Uvijek sam bila slabokrvna, a kako je kopriva puna željeza, stric me naučio da otkinem par vrhova listova i među dlanovima napravim kuglicu. Žaoke će ući u kožu, zažarit će ruke, što je dobro za cirkulaciju, a onda kad više nema žaoka, staviš kuglicu u usta i pojedeš. To je fino i slatko – tvrdi Gabrijela koja nam je i otkrila recept za pitu koja će osvojiti čak i one kojima je samoniklo bilje potpuna nepoznanica.
Izvor: Živim
