Danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. Uz to što ćemo obući pink majice, napraviti koji plakat s natpisom: Stop vršnjačkom nasilju, razmislimo:
Čija je odgovornost što jedan petogodišnjak ne želi ići više u učilicu jer mu druga djeca skidaju hlače, i to već duže vrijeme? Čija je odgovornost što jedan osmogodišnjak ne želi ići u školu jer ga druga “veća” djeca ponekad tuku? Čija je odgovornost što jedan dječak koji voli trenirati nogomet više ne želi na treninge jer ga stariji udaraju? Čija je odgovornost što jedna srednjoškolka ne želi u školu jer joj se drugi smiju jer nema orginal tenisice?
Ne možemo reći da je toga uvijek bilo među vršnjacima, pogotovo ako se kontinuirano ponavlja i traje duže vrijeme.
Djeca sve češće traže pomoć zbog vršnjačkog nasilja i ne znaju kako da se nose i izbore s tim. Rekla bih da je vrijeme da kao zajednica moramo postati osjetljivi na ovaj problem, i da ne dopustimo da nasilje koje je prisutno u društvu, živi i ostavlja posljedice na razvoj djece. Dakle, svi zajedno možemo doprinijeti da su namsigurnost i zaštita djece na prvom mjestu, jersvatko ima svoj dio odgovornosti.
Sigurna sam da učilice, treneri sportskih aktivnosti, vrtići i škole ne žele da se itko osjeća tužno, loše i odbačeno.Svi imaju zajednički cilj, a to susretna i zadovoljna djecu koja se osjećaju sigurno.
Roditelji su ti koji imaju najvažniju i neizostavnu ulogu. Budući da najbolje poznaju svoje dijete, prvi su koji mogu primijetiti bilo kakvu neuobičajenu promjenu na djetetu. Uz roditelje, tu su i tete u vrtićima, učilicama, treneri, nastavnici, stručni suradnici i svi drugi koji rade s djecom a koji također mogu i trebaju primijetiti bilo kakve neuobičajene promjene djeteta. Postoje znakovi koji jasno ukazuju na vršnjačko nasilje. Stoga je potrebna kontinuirana međusobna suradnja kako bi se na bilo kakvu promjenu moglo reagirati, prevenirati i pomoći djetetu.
Budući da djeca modeliraju ponašanje nas odraslih, učimo ih i pokažimo im kako da zamijene svaku mržnju, ismijavanje, vrijeđanje –PODRŠKOM, RAZUMIJEVANJEM, LIJEPOM RIJEČI I OSMIJEHOM. Ne košta ništa a puno znači!
Doris Vlašić, mag.psych.,edu.dječje i adolescentne integrativne psihoterapije
Za dodatnu podršku i pomoć, budite slobodni javiti se na mail: [email protected] ili kontakt broj 063 466 423.
Sva Vaša pitanja za kolumnu možete poslati na mail [email protected].
Čitamo se i pratimo do sljedeće kolumne.
