Često čujemo rasprave na temu tko je zaslužan za uspjeh u učenju i tko je kriv za neuspjeh. Djeca, nastavnici ili roditelji? Čija očekivanja dijete u školi treba ispuniti: vlastita, roditeljska ili od nastavnika?
U nižem školskom uzrastu djece dok se još nisu emancipirali u području učenja odgovornost treba biti podijeljena između učenika, školskog sustava, nastavnika i roditelja. Nakon toga, roditelji trebaju postupno, u skladu s uzrastom djeteta, prepuštati odgovornost za školu djetetu.
Prema znanstvenim istraživanjima, razdoblje do šeste godine je optimalno vrijeme za poticanje temeljnih sposobnosti učenja. Djeca se rađaju s urođenom gladi za učenjem koja ostaje jaka, osim ako je odrasli ne pasiviziraju. Budući da djeca uče po modelu, najčešće modeliraju kako svjesno tako i nesvjesno roditelja – upravo su odrasli ti koji imaju zadatak da kod djece razvijaju osjećaj odgovornosti za vlastito učenje, i to pokažu svojim primjerom. Na odraslim osobama je zadatak potaknuti djecu da žele, znaju i mogu učiti. Ulaganje truda i redovito učenje ključni su čimbenici kvalitetnog i uspješnog učenja.
Roditelji su djetetovi prvi i najvažniji učitelji, i imaju najveći utjecaj na djetetov život. Jedno od osnovnih roditeljskh nastavnih pomagala jest ispravna disciplina poučavanja djece. Prava disciplina može pomoći djetetu da razvije inteligenciju i društvene vještine koje će mu biti od koristi cijeli život. Da bi dijete bilo sposobno dobro učiti u bilo kojoj dobi, mora biti na razini emocionalne zrelosti svojstvene toj dobi.
Stoga je od iznimne važnosti potrebno voditi računa o djetetovim razvojnim i emocionalnim potrebama i ne biti usmjeren na zadovoljavanje vlastitih potreba kroz svoju djecu. Roditelji su često skloni zaboraviti da dijete ide u školu zbog sebe. Poželjno je da roditelji motivirajuće razgovaraju s djecom o njihovim interesima a ne da djeca misle da trebaju učiti samo zbog roditelja. Djeca kada osjete roditeljsko poštivanje i ohrabrenje postižu bolje rezultate. Djeci su potrebni roditelji kojima se mogu povjeriti a da pri tome znaju da neće doživjeti osudu. Jako je važno da roditelji znaju usmjeriti djecu na ono za što imaju sklonosti i sposobnosti i da potaknu djecu da ostvare svoje potencijale bez pritisaka i prisile. Važna je realnost roditelja. Ukoliko ocjene nisu onakve kakve želite da budu, uvijek postoji nešto u čemu je dijete sjajno i to je jako važno pohvaliti. Potrebno je pohvaliti trud, ne savršenstvo. Pohvala djeluje motivirajuće za daljnje aktivnosti. Uvijek je dobra kreativna aktivnost koju možete isprobati s djecom: Staklenka ohrabrenja u koju ćete i vi i vaše dijete ubacivati papiriće s pohvalama i redovno ih zajedno čitati. Pogreške koje se i dogode tijekom školovanja su prilika za učenje.
Istraživanja dosljedno pokazuju da uključenost roditelja u obrazovanje pomaže napredovanju djece u školi. Međutim, često se dogodi da pojedini roditelji idu u krajnost kako bi djeci osigurali akademski uspjeh i pretjeruju u nastojanju da pomognu djeci postići uspjeh. Često se djeca drugačije ponašanju u školi nego kod kuće i obrnuto, zbog čega je potrebna stalna kvalitetna suradnja roditelja i škole (nastavnika i razrednika). To značajno doprinosi boljem dječjem uspjehu, samopouzdanju, postignuću i cjelokupnom socioemocionalnom razvoju. Djeca ne vole besmisleno učenje. Prema stručnoj literaturi, izvor frustracija prema učenju i izvor školskog nezadovoljstva jest što djeca nesvjesno osjećaju da učenje napamet nema smisla i ne omogućuje im da se razvijaju kao misaoni pojedinci. Kada djeca nauče učiti na način da razumiju, analiziraju i stvaraju, njihovo se zadovoljstvo samima sobom povećava, a učenje postaje pozitivnije iskustvo.
Iako roditelji i nastavnici imaju različite uloge, trebali bi dijeliti zajednički cilj: sretna, zdrava i zadovoljna djeca, koja vole ići u školu u kojoj se osjećaju sigurno, a nije im jedini cilj ”jurenje” dobrih ocjena, jer je škola ipak puno više od toga.
Za dodatnu podršku i pomoć, budite slobodni javiti se na mail: [email protected] ili kontakt broj 063 466 423.
Sva Vaša pitanja za kolumnu možete poslati na mail [email protected]. Čitamo se i pratimo do sljedeće kolumne.
Doris Vlašić, mag.psych.,edu.dječje i adolescentne integrativne psihoterapije
