Najstariji franjevac Hercegovačke franjevačke provincije i jedini živući fratar koji je pohađao slavnu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu fra Rade Dragićević danas slavi 90. rođendan.
Fra Rade se rodio 7. prosinca 1933. od roditelja Jure i Ive r. Vukšić u Studencima. Krsno ime bilo mu je Mile. Osnovnu školu završio je u susjednim Zvirovićima, gimnaziju u Visokom, teološki studij završio u Sarajevu. Obukao franjevačko odijelo 15. srpnja 1952. u Kraljevoj Sutjesci, a vječne redovničke (franjevačke) zavjete položio 8. prosinca 1955. u Sarajevu. Svećeničko posvećenje primio je 27. srpnja 1958. po rukama msgr. dr. Petra Čule u Mostaru.
Svoju svećeničku službu obavljao je kao gvardijan, župnik i župni vikar u župama sv. Petra i Pavla u Mostaru (župni vikar 9 god.), Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Jablanici (župnik 3 god.), sv. Ivana Krstitelja u Roškom Polju (župnik 9,5 god.), sv. Ivana Krstitelja u Konjicu (gvardijan i župnik 2 god.), sv. Franje Asiškoga u Bukovici (župni vikar 3 god.), Bezgrješnog začeća BDM u Posušju (župni vikar 7 god.), sv. Stjepana Prvomučenika u Čerinu (župni vikar 9,5 god.) i od 2005. boravi i djeluje u franjevačkom samostanu i župi sv. Ante Padovanskog na Humcu.
Fra Rade, rođeni Studenčanin, skromni, veseli i srdačni fratar i veliki intelektualac sa zadovoljstvom nam je govorio o svojoj službi za jednog od svojih jubileja u razgovoru za Dnevni list:
U sjemenište na Širokom Brijegu krenuo sam 1944. i tad mi nije bilo ni 11 godina. Teško je govoriti o nekom posebnom pozivu u tim godinama. Ipak, kako sam živio, radio i učio u toj sredini, u posebnom duhovnom ozračju, zaželio sam se posvetiti tome pozivu i biti svećenik. Moj ujak, dr. fra Rade Vukšić bio je franjevac, te sam i ja sebe, po ugledu na njega, usmjerio na taj put.
Franjevački habit odjenuo sam 1951. u Kraljevoj Sutjesci. Tad su se na tome odijevanju mijenjala imena, tako sam i ja svoje krsno ime Mile promijenio u Rade, odnosno Radoslav u spomen na svog ujaka i jednog od 66 pobijenih prof. dr. fra Radoslava Vukšića ravnatelja gimnazije . To je bio znak novoga života. Godine 1954. sam maturirao u Visokom na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, teološki studij sam završio u Sarajevu, a zaredio se 1958. u Mostaru. Dvije godine služio sam vojsku u Makedoniji. Da su mi priznali školovanje, ostao bih u vojsci samo šest mjeseci, no tad mi država nije priznala čak ni maturu.
Osjećam posebnu potrebu zahvaliti Bogu što mi je dao da poživim tolike godine. Teško je pretočiti u riječi radost što sam dočekao ovaj jubilej. Ovaj poziv koliko je lijep, toliko i zahtijeva odgovornost te kao i svaki drugi ima poteškoća i briga, no s pomoću Božjom, osobnim zalaganjem i ljubavlju vjernika, sve se nadvlada.
Svojim čitavim bićem, riječima, djelima, nastojao sam širiti Božju riječ, biti blizak vjernicima i potaknuti njihovu duhovnu izgradnju. To je moj ponos. Svećenik treba pokazivati i na sebi odražavati istinitost i ljepotu kršćanske vjere. Time odražava vjerodostojnost onoga što propovijeda. Samo život građen na ispravnim principima donosi plod i usrećuje – naglašava slavljenik fra Rade.
Hvala mu za sve dobro koje je učinio za svoju Provinciju, Crkvu i svoj hrvatski narod. Uijek je bio skroman čovjek, fratar koji voli svoju zajednicu, svećenik dobrog srca, odgovoran, strpljiv, jednostavan, pobožan, čovjek dijaloga, rado viđen u društvu, biblijski čovjek. Kao devetogodišnjak još uvijek je aktivan i tako pokazuje mladima kako se živi, radi… kako imati mladenački duh.
Svi smo ponosni na vas, na vaš život. Neka Vas prati Božji blagoslov i zagovor svetog oca Franje.
Živjeli mi s Vama još mnogo ljeta!
