Za dobre prinose krumpira potrebno je ispoštivati njegove zahtjeve. To kao prvo znači izbjegavati sadnju u hladno i vlažno zemljište, jer može doći do propadanja. “Prehlađeni” gomolji sporije niču, biljke su podložnije pojavi bolesti, posebno plamenjače, napadu štetnika i daju slabiji prinos.
Zemljište treba biti rahlo. Pričekati da se zagrije na 10ºC. Temperatura zraka treba biti između 15 i 20ºC. U narodu se kaže da se krumpir sadi kada procvjeta maslačak, završi cvjetanje trešnje i kada su listovi breze veličine novčića. Dubina sadnje je 10 cm. Ne treba ni zakasniti s ovim poslom. Mladi gomolji prestaju s rastom na temperaturi iznad 28ºC – piše Agroklub.
1. Tradicionalne tehnike
Pod tradicionalnim tehnikama podrazumijevamo sadnju u redove, kućice i pod štihaču (ašov.) Zajedničko im je da se gomolji postavljaju u zemljište i zatrpavaju. Sadnja u redove podrazumijeva da se na obrađenom zemljištu naprave redovi, motikom ili pomoću freze, u koje se dodaje gnojivo i polažu gomolji. Zatim se obavlja nagrtanje zemlje, a tijekom vegetacije okopavanje i zagrtanje redova. Provodi se zaštita od bolesti i štetnika, kao i prihranjivanje. Slično je i kod ostala dva načina.
2. Uzgoj pod slamom ili sijenom
Ova jednostavna metoda pogodna je kada nemate kvalitetno zemljište, ne želite orati i ne možete se posvetiti napornom radu. Odabrana površina se pokosi i uredi. Može se posuti pepelom od drveta.
Ovisno o prisutnosti korova možemo položiti sloj kartona koji će dodatno spriječiti rast korovske flore. Na kartonu se naprave rupe kako bi krumpir imao kontakt sa zemljom i zatim ga poredamo. Međuredni razmak je 30 do 40 cm.
Za prekrivanje se koriste slama ili sijeno od trave koja se nije osjemenila. Sloj malča treba biti debeo od 20 do 25 cm kako bi spriječio rast korova, sačuvao vlagu i dao odlične uvjete za razvoj usjeva. Kako bi potaknuli razlaganje kartona i slame, možemo obaviti zalijevanje, a time ćemo ujedno spriječiti da vjetar odnese slamu. U toku vegetacije prati se razvoj biljaka i dodaje malč kako bi simulirali okopavanje. Prednost je što nema napornog okopavanja i zagrtanja, a zemljište postaje rahlo. Mana ove tehnike je što se mogu naseliti miševi i puževi, ali i korovi koji se šire putem rizoma.
3. Sadnja u kantama, vrećama, bačvama i auto gumama
Pogodna je i za balkone i terase. Potrebno je stalno dosipavati zemlju i regulirati vlažnost, a na ovaj način se lakše obavlja prihrana i zaštita. Na dnu posude se izbuše rupe za otjecanje suvišne vlage, a zatim se doda sloj zemlje debljine 20 cm i polože gomolji koje zatrpamo. Tijekom vegetacije se prati rast biljaka i po potrebi dosipa zemlja i obavljaju drugi radovi, zalijevanje i zaštita.
Za ovakvu tehniku uzgoja koriste se rane sorte koje daju krupne gomolje. Prednost je što nema okopavanja i korova, lakša je zaštita, idealno je za male površine, manja je izloženost napadu zemljišnih štetnika, a mana što je stalno potrebno provjeravati vlažnost te osigurati dovoljne količine supstrata.
