Svjetlana Pavlovska (49), njezin muž Sergej (52) i dvoje djece u dobi od 13 i 16 godina su među 135 izbjeglica iz Ukrajine, koliko ih boravi u BiH. Za dva tjedna će se navršiti punih godinu da su Pavlovski u Međugorju.
Na godišnjicu ruske agresije rekli su kalo ni u snu nisu mogli zamisliti da će rat u njihovoj zemlji toliko potrajati.
– Mislili smo najduže mjesec… Nažalost, evo cijela je godina. Ovdje nam je lijepo, ljudi su vrlo ljubazni i puni ljubavi za nas, od volontera Crvenog križa do svih ostalih, ali moje srce plače za Ukrajinom – kroz suze kaže Svjetlana.
Vrijeme u Međugorju provodi u molitvi. Svaki dan se, kaže nam, moli Bogu da se rat u njezinoj Ukrajini što prije završi.
– Bilo je strašno. Budile su nas sirene, granate… Moj 16-godišnji sin je osoba sa stopostotnim invaliditetom. Kada bi se sirene oglasile, morali smo ga iz našeg stana sa šestog sprata nositi na rukama u podrum. Bojala sam se za djecu i radi njihove sigurnosti smo morali napustiti Ukrajinu – ispričala je za Avaz.
Dom Pavlovskih je u Kalušu, gradu u Ivano-Frankovskoj oblasti.
– Čuli ste za “Kaluš Orkestra”, koji je dobio ime po našem rodnom gradu, a koji nas je predstavljao na Euroviziji pjesmom „Stefania“. E, tu je naš dom. Ja sam radio kao strojarski inženjer, a Svjetlana kao koreografkinja. Sada smo tu, a naše majke, sestre… su tamo. Čujemo se s njima, nemaju struje, tople vode, sreća da je zima bila blaga… Teško je bilo što reći, mislili smo, vratit ćemo se za tjedan-dva, ali čim bude bolje, vraćamo se. Sanjamo o povratku – rekao je Sergej.
Njihova 13-godišnja kćerka pohađa školu u Međugorju. Jedna je od 29 djece koja pohađaju online nastavu uz pomoć ministarstva obrazovanja Ukrajine i podršku UNHCR-a i UNICEF-a.
U Međugorju je, u nadležnosti Crvenog križa, kako kaže Andrija Stojić, tajnik ove organizacije u Čitluku, ukupno 81 osoba iz Ukrajine, od kojih je 53 djece. U proteklih godinu je, govori, na tisuće njih prošlo kroz Međugorje. Svatko od njih je, naglašava, tko je to želio, mogao ostvariti status izbjeglice.
– Imaju svu moguću podršku, od zdravstvene, materijalne, do psihosocijalne. Mi smo zadovoljni onim što smo do sada uspjeli ostvariti, a to nam govore i naši korisnici i partnerske organizacije. S prvim dolaskom izbjeglica, praktično, nismo imali decilitar ulja, a danas imamo modernu opremljenu učionicu gdje svako dijete iz Ukrajine ima svoj laptop – kaže Stojić.
