Božićni ugođaj nezamisliv je bez cvijeta božićne zvijezde. Obitelj Lucić iz Domaljevca među najvećim je posavskim proizvođačima te prelijepe blagdanske biljke. Ove je godine iz njihovih dvaju plastenika izašlo oko 5500 božićnih zvijezda.
Zaljubljenica u cvijeće i nositeljica obiteljskog privatnog biznisa Slavica Lucić kaže nam kako će njihove raskošne cvjetne ljepotice ukrasiti brojne blagdanske stolove ne samo Posavine već i Hercegovine. Božićne zvijezde u Slavičinim i Željkovim plastenicima blistaju u gotovo svim bojama, no najprodavanije i najtraženije su, kažu nam, crvene. Uoči božićnih blagdana, iako su umorni nakon višemjesečnoga njegovanja tog osjetljivoga cvijeta, Lucići su ipak zadovoljni.
Više od dva desetljeća kod Lucića cvijeta to božićno čudo, ovih dana najprodavaniji cvijet u Posavini. Svake godine u ovo vrijeme domaljevački plastenici od ljepote toga cvijeta jednostavno su posebni pa nas je gotovo zatekao taj prekrasan prizor od kojega i sama Slavica svaki put, priznaje, jedva čeka zimsko godišnje doba kada se biljke pokažu u najraskošnijoj ljepoti.
– Ništa mi nije teško raditi oko cvijeća, rano ustajanje, stalno održavanje temperature, jer kada uđem u ovaj prostor, on me gotovo opčini ljepotom, ispunjava, očarava. Jednostavno uživam u toliko cvjetne ljepote. Ovaj dio godine u kojemu imamo proizvodnju božićnih zvijezda za nas je najljepši – priča nam Slavica dok obilazimo doista očaravajući prostor ispunjen posebnim ozračjem.
Suprug Željko pomaže u svemu, ali ipak njemu pripada teži dio posla koji počinje sa smirajem dana jer uvijek ima posla, kaže, oko plasteničke proizvodnje.
Lucići svake godine prodaju što proizvedu jer kvaliteta uvijek pronalazi tržište. Zvijezde iz plastenika obitelji Lucić dulje “sjaje” nego uvozne.
– Uvozne nužno moraju proći razne temperaturne šokove, dok se naše uzgajaju u kontroliranim uvjetima. Ova zvijezda ljudima ostane i godinu-dvije u domovima. Te su raskošne princeze u domovima pa zahtijevaju uvijek maksimalno njegovanje i najbolju temperaturu koja ne prelazi 25 stupnjeva – dodaje Željko.
Malo tko zna, ističe Slavica, da je to dugotrajan posao koji zahtijeva najviše posla jer s njim krećemo već od srpnja, a sada tek dobivamo plodove svoga rada. Rasada za biljke stiže sa Zapada, od Nizozemske, Španjolske, Njemačke pa do Austrije i drugih zemalja.
Slavica i Željko osnovali su obiteljski biznis cvjećarstva u Domaljevcu nimalo ne dvojeći hoće li svoj život vezivati uz odlazak prema Frankfurtu i drugim zapadnim destinacijama, iako su imali utabanu stazu prema Njemačkoj, ili pak ostati u svojoj Posavini.
– Mi se tamo ne vidimo i smatramo da je u svom kraju najljepše – jednoglasni su Lucići.
Čak ni poplavna tragedija nije potopila njihovu želju da ostanu i opstanu u rodnom kraju.
– Kada smo sanirali štete, jer svi su plastenici tada bili pod vodom, odmah smo krenuli s planovima da nastavimo gdje smo počeli i, eto, sada imamo dva puna plastenika pod cvijećem, razvijamo biznis, svake godine ulažemo nova sredstva u inovacije i u ovoj oblasti, što je najvažnije, kod kuće smo, a samo se jedno mjesto zove dom – ponosno nam kažu Lucići.
