Mihail Gorbačov, posljednji predsjednik Sovjetskog saveza, preminuo je u 92. godini, objavio je TASS.
Informaciju o smrti Gorbačova objavila je Moskovska središnja klinička bolnica.
– Mihail Sergejevič Gorbačov preminuo je večeras nakon duge i teške bolesti – objavila je Moskovska središnja klinička bolnica.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen na Twitteru je napisala da se Gorbačovu vjerovalo te da ga se poštivalo.
– Odigrao je ključnu ulogu u okončavanju Hladnog rata i spuštanja Željezne zavjese. To je otvorilo put ka slobodnoj Europi. Njegovo nasljeđe se neće zaboraviti – napisala je Von der Leyen.
Mihail Sergejevič Gorbačov rođen je 2. ožujka 1931. godine u mjestu Privoljnoje koje se danas nalazi u Ukrajini.
Gorbačov je u Moskvu stigao u rujnu 1950. godine, a pravo je na Moskovskom sveučilištu diplomirao 1955. godine.
Politički je napredovao u Stavropoljskom kraju, gdje je 1970. postao prvi sekretar regionalnoga partijskoga komiteta, a 1971. član Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza – KPSS-a. Prešao je 1978. u Moskvu te je kao štićenik partijskog ideologa Mihaila Suslova i šefa KGB-a Jurija Andropova brzo napredovao, navodi Enciklopedija.hr.
Za generalnoga sekretara CK KPSS-a izabran je 1985. godine. Potaknuo je program brze tehnološke modernizacije gospodarstva i državne uprave.
Njegova politika ‘glasnosti‘ – slobode govora – omogućila je do tada nezamislivu kritiku stranke i države, ali je također ohrabrila nacionaliste koji su počeli vršiti pritisak za neovisnost u baltičkim republikama Latviji, Litvi, Estoniji i drugdje.
Mnogi Rusi nikada nisu oprostili Gorbačovu turbulencije koje su njegove reforme izazvale, smatrajući kasniji pad životnog standarda previsokom cijenom za demokraciju.
Zbog slabih rezultata 1987. potaknuo je korjenitije reforme radi oslobođenja kulture od političke stega i radi veće slobode tiska, kao i restrukturiranja gospodarskog i političkog sustava, uvođenjem tržišnih mehanizama i elemenata izborne konkurencije.
Usmjeravao je vanjsku politiku prema smanjivanju napetosti između velesila te okončanju hladnoga rata. U prosincu 1987. potpisao je s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom sporazum o uništenju zaliha nuklearnih projektila srednjega dometa, a tijekom 1988–89. nadzirao je povlačenje sovjetske vojske iz Afganistana, navodi Enciklopedija.hr.
Njegova je politika ohrabrivala reformske promjene u državama Istočnoga bloka. Kada su uspostavljene nekomunističke vlade u Poljskoj, Demokratskoj Republici Njemačkoj, Mađarskoj i Čehoslovačkoj, složio se s odlaskom sovjetske vojske iz tih država. U ljeto 1990. pristao je na ujedinjenje Njemačke.
Hladni je rat okončao bez krvoprolića.
“Generalni tajniče Gorbačov, ako želite mir, ako želite da Sovjetski Savez i Istočna Europa napreduju, ako želite liberalizaciju – dođite na ova vrata! Gospodine Gorbačov, otvorite ova vrata! Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid”, rekao je Reagan 12. lipnja 1987. godine kod Berlinskog zida koji je pao dvije godine nakon tog slavnog govora.
Kako bi učvrstio svoju vlast, u listopadu 1988. preuzeo je i mjesto predsjednika prezidija Vrhovnog sovjeta SSSR-a, kojemu su ustavnim promjenama bile dane široke izvršne ovlasti. U ožujku 1990. izabran je za prvoga predsjednika SSSR-a.
Njegova je reformska politika dovela do demokratizacije i decentralizacije sovjetskog društva i države, ali nije mogla riješiti sve dublju gospodarsku i političku krizu.
Za neuspjelog puča konzervativnih snaga u kolovozu 1991., dok je tri dana bio u kućnom zatvoru, izgubio je politički utjecaj.
Nakon odluke konstitutivnih republika da umjesto SSSR-a uspostave Zajednicu neovisnih država, Gorbačov je 25. XII. 1991. podnio ostavku na mjesto predsjednika SSSR-a, pa je ta država prestala postojati.
Za doprinos svjetskom miru dobio je Nobelovu nagradu za mir 1990. godine.
“Tijekom posljednjih nekoliko godina, značajno se promijenio odnos Istoka i Zapada. Pregovori su zamijenili sukobe. Stare europske zemlje povratile su slobodu. Usporava se tempo naoružavanja. Te povijesne promjene niknule su iz nekoliko različitih, no Odbor Nobelove nagrade 1990. godine želi nagraditi Mihaila Gorbačova zbog njegovog doprinosa”, objavilo je Vijeće koje dodjeljuje Nobelovu nagradu za mir kada je Gorbačovu dalo Nobela za mir.
Jutarnji.hr
