Federacija BiH ne može se pohvaliti dostojnim plaćama, iako to ne smeta premijeru Fadilu Novaliću da se na društvenim mrežama hvali povećanjem broja zaposlenih. Ipak, povećanje broja zaposlenih u FBiH ne znači da oni dostojanstveno žive od svojih plaća.
Manje od prosječne bruto mjesečne plaće, koja iznosi 1.330 KM, ima čak 60 posto zaposlenih u FBiH – piše Avaz.ba.
Prema posljednjim istraživanjima, razlika između najviše i najniže plaće iznosi gotovo 3.200 KM.
Najvišu plaću – 3.889 maraka mjesečno, može zaraditi osoba zaposlena na poziciji u višem menadžmentu, a najnižu plaću imaju šivači, odnosno zaposleni u tekstilnoj, kožnoj i odjevnoj industriji, i to 597 maraka.
Nakon viših menadžera slijede osobe na pozicijama IT direktora, s mjesečnim prihodima u visini od 3.348 KM te generalnog direktora, čija plaća doseže 3.301 marku.
Na nešto niža mjesečna primanja može računati leasing direktor, koji mjesečno u FBiH zaradi 3.230 KM. Direktor sektora u bankarstvu također je jedno od unosnijih zanimanja u ovoj zemlji te sa sobom nosi mjesečnu zaradu od 3.145 KM.
S druge strane su šivači, odnosno zaposleni u tekstilnoj industriji, i to s plaćom nižom od 600 KM.
Slijedi čistač na pomoćnim i niskokvalificiranim poslovima, gdje plaća iznosi 612 KM, a zatim radnik u osiguranju, koji mjesečno može zaraditi 640 maraka.
Ekonomist Admir Čavalić za „Avaz“ kaže da BiH spada u red europskih zemalja s najnižim plaćama.
– Ovo je rezultat djelovanja različitih faktora, od čega stupanj fiskalnog opterećenja na rad, ali i opće stanje ekonomije imaju najveći utjecaj. Kada je riječ o razlikama u plaćama na tržištu rada, također, uvjetovane su različitim faktorima. Najvećim dijelom, odnosom ponude i potražnje za određenom radnom snagom, ali i mogućnošću supstitucije radne snage, i to kroz uvoz nove ili automatizaciju – pojasnio je Čavalić.
Dodao je da visinu plaće određuje i marginalni doprinos povećanju produktivnosti.
– Poslovi koje radnici obavljaju s minimalnim plaćama su, kao što se vidi iz dostupnih podataka, oni koji se mogu prepustiti strojevima da rade, za koje postoji potencijal supstitucije drugom radnom snagom jer nema visokih barijera za ulazak, a kao što je stupanj obrazovanja ili pak povećanje plaće ne doprinosi izuzetnom rastu produktivnosti – naglasio je Čavalić.
Na pitanje kako objasniti život u BiH s niskim plaćama, Čavalić odgovara da, prije svega, treba računati na postojanje sive ekonomije koja je u BiH na razini višem od 30 posto BDP-a.
– Tu su i drugi kanali financiranja, poput dijaspore. Visoka plaća je determinirana ponudom radne snage (u IT sektoru uvijek nedostaje), stupnjem utjecaja na poslovne operacije (menadžment) ili nekim drugim, za tržište specifičnim faktorima – istakao je Čavalić za Avaz.
