Poslodavac, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru, ne može i ne smije primoravati i obvezivati djelatnike na cijepljenje. Također, niti kakvom Odlukom Vlade ili sl. ne može se zabraniti slobodno kretanje, ulazak u institucije ili bilo kakav vid diskriminacije onih koji se nisu/ne žele cijepiti. Sve protivno ovome je kršenje cijelog niza zakona i Ustava.
Vijeće Europe 27. siječnja 2021. godine, na raspravi na temu: „Cjepiva Covid-19: etička, pravna i praktična razmatranja“ je donijelo Rezoluciju 2361 (2021) kojom je, uz ostala utvrđenja, određeno kao potrebno “osigurati informiranje građana kako cijepljenje nije obvezno i kako nitko ne smije vršiti politički, socijalni ili drugi pritisak na cijepljenje, ako to ne žele sami i osigurati da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili ne želi biti cijepljen.”
Rezolucije Vijeća Europe nemaju pravni učinak, ali služe kao tzv. politička obveza osobito u slučajevima kada neke stvari nisu zakonski regulirane, kao što je to slučaj s cijepljenjem protiv Covid 19. Uz ovo, Ustavni sud je u više svojih odluka jasno dao do znanja kako svako ograničavanje ljudskih prava mora biti jasno zakonski definirano u zakonodavnim tijelima te da Vlada FBiH, županijske vlade i „ad hoc“ formirana tijela, poput tzv. stožera, ne mogu na sebe preuzimati ulogu zakonodavca. Parlamenti i skupštine su jedina tijela koja mogu donositi zakone.
Uz političku obvezu iz Rezolucije, Zakon o radu je jasno definirao diskriminaciju. Člankom 8. st. 3. Zakona o radu FBiH propisano je da je „direktna diskriminacija svako nejednako tretiranje radnika zbog njegovog zdravstvenog statusa i opredjeljenja (i drugih zakonom utvrđenih osnova) kojima se radnik, kao i osobe koje traže uposlenje, stavlja ili je bio stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji“.
Primjerice, pojedini ravnatelji škola u HNŽ-u, pozivajući se na dopis ministra Rašida Hadžovića, uvjetuju svoje djelatnike obveznim cijepljenjem. Ministar u odluci spominje „potrebu“ cijepljenja, nipošto obvezu, jer to on ne može. Ne bi smio spominjati ni potrebu, ali navikli smo od Hadžovića da ne zna što je u njegovoj ovlasti ili ne. Radi se o prosljeđivanju informacije ZZJZ da su cjepiva dostupna prioritetnim skupinama i to je to. Ni o kakvoj obvezi cijepljenja. Ukoliko se djelatnici žele cijepiti, pogotovo ako se nalaze u rizičnim skupinama, imaju cjepivo na raspolaganju. Ukoliko to ne žele iz osobnih razloga, to nisu obvezni i nitko ih na to ne smije/ne može obvezati. To je njihovo ljudsko, Ustavom i Zakonima, zagarantirano pravo.
Ono što ponavljamo od početka krize, županijske razine vlasti moraju zakonski regulirati sve propise na osnovu kojih se na bilo koji način dira u ljudska prava. Nevjerojatno nam je da županijske razine iščekuju odluke s Federalne razine, pa ih kopiraju na svoju razinu, pogotovo kada se radi o organizaciji sustava obrazovanja. Još nevjerojatnije nam je da u svemu tome aktivno sudjeluju hrvatski predstavnici u vlasti, zaboravljajući kako je ministarstvo obrazovanja FBiH protuustavno i kako njihovo sudjelovanje u ovom cirkusu znači dodatno razvlašćivanje županija u odnosu na Federaciju.
Ponavljamo: nitko ne može i ne smije bilo koga uvjetovati na cijepljenje, ukoliko on kao osoba to ne želi. Zakon o radu (Članak 12) svima onima koji se nađu u situaciji diskriminacije zbog izbora o cijepljenju daje mogućnost tražiti pravnu zaštitu, a ukoliko poslodavac to ignorira, mogu se obratiti Sudu, gdje će poslodavcu biti stavljen teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije.
Ljudi cijepite se, ali ako to ne želite, nitko vas na to ne smije prisiljavati! – poručuju iz Hrvatske republikanske stranke.
