Točno 35 godina je prošlo od najveće nuklearne katastrofe u povijesti. Černobilska nesreća dogodila se u 01.23 sata, 26. travnja 1986. godine u nuklearki nedaleko grada Pripjat u Ukrajini.
Danas je Pripjat grad duhova, ljudi tamo ne žive, dolaze samo grupe turista. Taj dan reaktor broj 4 nuklearne elektrane eksplodirao je tijekom sigurnosne provjere. Uslijedilo je niz eksplozija. Nuklearno gorivo gorjelo je 10 dana a pritom je raspršivalo oblake opasne radijacije diljem cijelog kontinenta. Svi koji su tada bili živi, sjećaju se gdje su bili tog trenutka.
Radijacija je posebno zahvatila Ukrajinu ali i susjednu Rusiju i Bjelorusiju. Bilo je to vrijeme Sovjetskog Saveza i Hladnog rata kada je ta ogromna država najviše brinula o svom ugledu i odnosu snaga sa zapadom, stoga su vlasti šutjele o nesreći.
Chernobyl i Pripyat – putopis Slobodana Tomića: Put u središte apokalipse
Nesreća utjecala na milijune ljudi
Oko 48 tisuća ljudi iz Pripjata evakuirano je tek sljedećeg popodneva.
Černobilska nesreća je bila najgora u povijesti po pitanju broja žrtava i troškova. Ona je jedna od dvije koje su klasificirane razinom 7, maksimalnom razinom na Međunarodnoj ljestvici za nuklearne nesreće (INES ljestvici). Uz Černobil, razinu 7 zaslužila je i nesreća u Fukušimi u Japanu 2011. godine.
Borba za suzbijanjem daljnje kontaminacije uključivala je 500.000 ljudi. Ti su ljudi, kako se kasnije ispostavilo, uspjeli spriječiti još veću katastrofu – drugu eksploziju, 10 puta veću od one u Hiroshimi koja je mogla izbrisati pola Europe.
Tijekom trajanja incidenta direktno je stradalo 30 ljudi, a dugoročne posljedice na populaciju, poput raka, još se istražuju. Neke procjene kažu da je nesreća imala utjecaja na 2,7 milijuna ljudi.
Broj ljudi koji su umrli u danima i godinama nakon nesreće nije poznat. UN je 2005. objavio kontroverzno izvješće o 4000 mrtvih od posljedica radijacije u Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji. Godinu poslije Greenpeace je objavio svoje izvješće u kojem je broj smrti od posljedica kontaminacije procijenio na zastrašujućih 100 tisuća.
Tek kad se saznalo za nesreću, Sovjeti su premjestili 116.000 ljudi iz zone 30 kilometara oko nuklearke. U idućim godinama ista će sudbina zadesiti još 230.000 stanovnika.
Ali pet milijuna Ukrajinaca, Rusa i Bjelorusa još živi u području s povišenom radijacijom.
Oni koji su kasnije poslani kao pomoć u Černobil nisu imali zaštitnu opremu.
Nakon nesreće četvrtog, preostala tri reaktora u Černobilu nastavila su raditi. Posljednji je konačno ugašen 2000. godine.
