Ovako je sve počelo:
Srijeda poslijepodne, sastanak vijeća naše frame (Frama Gradnići). Prva tema bila je darivanje dječice za svetog Nikolu.
Fra Nikola razočaran epidemiološkim mjerama, činjenicama da ni jedna župa neće organizirati darivanje dječice i skupljanje ljudi u malom prostoru, došao je na ideju: “Ako dječica ne mogu nama, idemo mi njima!” Nismo baš najbolje razumjeli što je htio reći, onda nam je pojasnio: “Idemo organizirati dijeljenje paketića po selu, kupit ćemo potrebne stvari, prerušiti u svetoga Nikolu i njegove pomoćnike, okititi golfa (bez kojeg ništa ne bi bilo isto😂) i kroz župu dijeliti paketiće dječici i obradovati ih.”
“Mi, vijećnici, odmah smo, bez ikakvih prigovora prihvatili prijedlog i krenuli u realizaciju istog. Već u četvrtak sve smo imali predočeno, kako i što učiniti, u petak smo otišli u nabavku stvari.
Petak navečer, sjedimo u župnom uredu prije frame i pomalo zabrinute jesmo li kupili malo stvari za mališane, fra Nikola dolazi i kaže nam kako će doći žena ujutro koja će nam donijeti igračaka i još nekih stvari. Pojavio se onaj sigurni osmijeh na licu svih nas.
Subota jutro, odlazimo kupiti još potrebnih slatkiša, vraćamo se u župnu dvoranu i krećemo u pakiranje poklona. Svakih nekoliko minuta jedna od nas napomene ženu koju čekamo sa igračkama. Auto se parkira ispred dvorane, u istu ulaze čovjek i žena, okupani pozitivom, nose velike vreće igračaka. Čovječe, dah nam je zastao na trenutak, ulila se nada u one dobre ljude koji još uvijek ima. Nakon proigravanja s igračkama, teška srca, odvojili smo se od njih.
Svi pokloni su upakirani, i dalje su s nama Ivana i njena ekipa. Sada je vrijeme da golfa sredimo, jedni idu po sprej i prikolicu, drugi po ceradu, s malo mašte i kreativnosti, golf uređen.
Fra Nikola spreman, pomoćnici spremni, prikolica spremna, ali golf baš i ne bi pošao. Nakon malo mučenja s njim, ipak je odlučio dozvoliti nam da obradujemo dječicu. Stali smo ispred jedne kuće, iza nas se zaustavio čovjek, nama nepoznat i slikao nas, nekoliko minuta poslije, pristižu nam poruke kako smo objavljeni na portalima. Miješanje emocija, radost i sreća preplavili su nas sve, zaboravljamo da smo pokisli, mokri, možda malo i umorni. Ali ljudi moji, onaj osmijeh na licu djece kada dođemo, njihova sreća, recitacije, ne mogu se mjeriti ni sa čim. Ni slutili nismo da ćemo toliko dospjeti do srca svih i ostaviti ovoliki utisak na našu župu ali i šire.
Na kraju svega, hvala dragom Bogu na snazi koju nam je darovao, hvala našem fra Nikoli što je uvijek u stanju pomoći i obradovati, hvala našim župljanima na podršci i pomoći, i najveće hvala našoj Ivani i njenoj obitelji, kao i zajednici “Mame Brotnja” koja je poslala gore spomenute igračke i slatkiše.
Ako Bog da, vidimo se i dogodine!! ❤🎄🎅
Martina Pehar, Frama Gradnići
