Sada je više nego jasno da Udruga poslodavaca FBiH u vrijeme pandemije i stanja nesreće koje je proglašeno u Federaciji BiH pokušava iskoristiti za potpunu devastaciju radnička prava i obespravljenje radnika, te da sav rizik poslovanja s poslodavaca prebaci na radnike i njihove obitelji.
Kako drugačije objasniti njihovo inzistiranje na izmjenama i dopunama zakona o radu, ali i skandalozne amandmane na ovaj zakon do kojih je došao Savez samostalnih sindikata BiH. Dok su im u medijskim istupima puna usta radnika i brige za njihovu dobrobit, iz ove Udruge predlažu sljedeće izmjene i dopune, za radnike najvažnijeg zakona:
- Za vrijeme stanja nesreće, odnosno izvanrednog stanja poslodavac radniku može dati otkaz bez isplate zakonske otpremnine, ako radnik dva mjeseca nakon prestanka stanja nesreće ponovo zasnuje radni odnos!!!
- Poslodavac može prema vlastitoj procjeni skratiti radno vrijeme radnicima ako ima pad prihoda 20% i više, i proporcionalno im smanjiti plaću sve do iznosa minimalne plaće, koja ničim nije definirana! Ne moramo posebno naglašavati kako je ovih 20% uzeto iz “Corona zakona” i da je intencija uzeti subvenciju od države, a nakon izmjena zakona o radu uzeti i od radnika, samo da ne bi trpio kapital poslodavca.
- Radnika može poslati na neplaćeno odstustvo do dva mjeseca tijekom kalendarske godine! Dakle, da mu može uzeti još dvije mjesečne plaće s doprinosima.
- Da radnika može poslati na plaćeno odsustvo do tri mjeseca tijekom kalendarske godine, s tim da bi iznos ove naknade odredio poslodavac, vjerojatno vodeći računa o potrebama radnika, a ne o svom kapitalu, što pokazuju i ovi amndmani!
- Radnike može poslati na tzv. “čekanje posla” do tri mjeseca tijekom godine ako ima pad prihoda 20% i veći, a ukoliko radnike u roku od tri mjeseca na pozove na posao, prestao bi im radni odnos! Dio radnika bi poslali na na čekanje, neplaćeno odsustvo i slično, a teret njihovog posla bi prebacili na radnike koji ostanu raditi – posao ide u manje – više istom opsegu, a poslodavac uštedio na plaćama! Više puta viđen scenario.
- Može otkazati ugovore o radu za više od 5 radnika bez konzultacija s Vijećem zaposlenika ili sindikatom!
- Da svi kolektivni ugovori koji ne budu usklađeni s ovim zakonom prestanu vrijediti, čime bi se ponovo isti scenarij kao i 2015. godine!
- Na kraju, iz Udruge poslodavaca predlažu i da se suspendira Zakon o vijeću zaposlenika, članak 23. do 26., kako bi sve gore navedene odluke i mjere mogli provesti što brže i što lakše, bez obveze konzultacija ili traženja suglasnosti od sindikata. Toliko o partnerstvu i socijalnom dijalogu!
Nevjerovatno je da netko, tko sebe zove poslodavcem, a mnogi od njih čak i patriotama, uopće usudio ovako nešto staviti na papir, pa makar se radilo samo o prijedlogu. Da stvar bude gora, sve je zamotano u omot brige za radnicima i za njihovu dobrobit.
Je li uopće normalno i humano tražiti izmjene ključnih zakona iz radnog zakonodavstva u vrijeme kada se trebamo boriti za što hitniji oporavak ekonomije i vraćanje na posao više od 30.000 radnika koji su posljednjih mjesec dana ostali bez posla?! U vrijeme kada radnici moraju dolaziti na posao i raditi izloženi riziku zaraze, ugrožavajući time sebe i svoje obitelji! Umjesto da se ovi radnici dodatno nagrade, kao što to rade zemlje u okruženju i Europi, mi trebamo, na osnovu želja poslodavaca i Vlade, mijenjati najvažnije zakone da bismo radnika totalno ponizili i uništili.
A zašto? Pa zato da ne bi osiromašili oni koji su od 2016. godine ostvarivali profite od 3 milijarde maraka godišnje, a nisu se sjetili, čast izuzecima, dio svog profira podijeliti i radnicima. Da ne bi trpili oni koji su u veljači 2018. godine, kad nije bilo corone, jednostrano otkazali Opći kolektivni ugovor i time radnike ostavili bez akta kojim je bio reguliran minimum materijalnih prava, a koji je u sličnoj formi postojao 28 godina! I da ne bi trpili oni koji su u prethodnim godiama ostvarivali čistu zaradu od 10 do 115 milijuna maraka, a radnici im rade za plaće do 500 maraka! Neka vam je na obraz, ako obraza imate!
Mislili smo da su predložene izmjene i dopune zakona o radu najgore što su njihove glave mogle smisliti, ali su nam ovi amandmani poslodavaca pokazali da ne postoji granica u pokušajima da potpuno obesprave radnike u Federaciji BiH i učine ih robovima koji ovise o milosti poslodavaca kod kojih rade.
Ono što svi moraju imati na umu, a posebno poslodavci, je da su krenuli putem koji bi ih mogao odvesti u propast i da je svaki radnik pojedinačno vrjedniji od cjekupnog njihovog kapitala.
To je uvijek tako bilo, tako je sada i tako će biti – priopćili su iz saveze samostalnih sindikata BiH.
