Hrvati su u Konjicu i okolici sustavno protjerivani ubijanjem zarobljenika civila, djece i pripadnika HVO-a: u Gostovićima, Orlištu, Trusini, Bušćaku, Vrci, Radešini, Dubravici, Podhumu, Zaslivlju, Orahovici i dr.
U hercegovačkom selu Trusina kod Konjica 16. travnja 1993. dogodio se zločin koji počinili pripadnici bošnjačke Armije BiH u sukobu s HVO-om. Ubijeno je osamnaest civila Hrvata i četiri zarobljena vojnika HVO-a. Istog dana počinjen je zločin u Ahmićima za koji su odgovarali najviši vojni i politički predstavnici Hrvata, dok za zločin u Trusini i druge zločine nad Hrvatima nije odgovarao nitko iz političko-vojnog vodstva Bošnjaka, piše Narod.hr.
U općini Konjic je, po popisu stanovništva 1991., živjelo 11513 Hrvata i činili su 26,23% ukupnog stanovništva. Na osnovu rezultata popisa iz 2013., a koji se podudaraju s podacima s kojima raspolaže Biskupska konferencija, broj Hrvata u Konjicu danas je tek 1553 osobe, što čini tek oko 5% od ukupnog stanovništva i u kontinuiranom je opadanju.
Hrvati su u Konjicu i okolici sustavno protjerivani ubijanjem zarobljenika civila, djece i pripadnika HVO-a: u Gostovićima, Orlištu, Bušćaku, Vrci, Radešini, Dubravici, Podhumu, Zaslivlju, Orahovici i dr.
Osim toga, Bošnjaci su za vrijeme rata imali dobro organizirane akcije odvođenja Hrvata u logore poput onih koji su bili locirani u dvorani u Konjicu, u kavani Studenac u Pokojištima, u O.Š. Maksima Kujunždića Čelebići, O.Š. Podorašac, O.Š. Spiljani i druge. Najveći zločini su se dogodili u Trusini gdje je ubijeno 22 ljudi, od kojih 18 civila, te u Klisu, gdje su Armija BiH i mudžahedini ubili 86 Hrvata. Samo u Klisu je, po popisu iz 1991., prije rata živjelo, 3962 Hrvata, danas ih nema niti stotinu i uglavnom su starije dobi.
Proces protjerivanja je nastavljen i godinama nakon rata sustavnim onemogućavanjem povratka ubojstvima Hrvata, poput onoga obitelji Anđelić na Badnjak 2002. godine, te pljačkanjem, uništavanjem imovine i vjerskih objekata Hrvata.
HMS.ba
