Uvijek kada se dogode neke od izvanrednih okolnosti lokalnih ili globalnih razmjera kao što su ratovi, prirodne nesreće i katastrofe, uzrokom su odudaranja od uobičajenog načina življenja i svakodnevnih aktivnosti.
Ovaj put je to u ovom slučaju pandemija koronavirusa COVID-19. Reakcija stanovništva ide u pravcu prije svega brige za vlastite živote i živote svojih najmilijih, ali i samoodržanja putem opskrbe osnovnim životnim namirnicama u većim količinama, što neminovno izaziva udar na kućne proračune, ističu u svom priopćenju stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ), prenosi Faktor.
U priopćenju se donose praktični savjeti, preporuke i daju korisne informacije na osnovu kojih možete zaključiti su integralna i ekološka proizvodnja povrća u vrtovima ili njivama u izvanrednim uvjetima nešto o čemu treba ozbiljno razmisliti, čak i kada neposredna opasnost prođe.
– Strah od gubitka radnog mjesta, a time i ulaza redovitih financijskih sredstava u domaćinstvo, dodatno otežava situaciju do mjere javljanja panike. Ta panika je veća zbog ograničenja uvoza, nabavke, pa i globalne nestašice određenih artikala. U takvim uvjetima osiguranje dovoljnih količina hrane za izvjesno vrijeme je od životnog značaja – ističe rukovoditelj Zavoda za zaštitu bilja INZ Kasim Velić, dodajući kako je “nažalost većina namirnica koje koristimo, a mogu se uzgojiti na našem području, na naše trpeze došla iz uvoza”.
– Nezamislivo je kako pored brašna, ulja i šečera koje uistinu ne možemo u potrebnim količinama proizvesti na području BiH, uvozimo krumpir, luk, grah, razne povrtlarske kulture, baš kao i meso, mlijeko i mliječne proizvode. Naše vrtove smo ostavili većinom nezasijane, iako iza sebe u bliskoj prošlosti, tijekom rata početkom devedesetih imamo neugodno iskustvo nestašice hrane i ovisnosti od humanitarne pomoći – ističe Velić.
Iz ljestvice koju je INZ priložio u ilustraciji informacije, je vidljivo kako je za sasvim dobru opskrbu osnovnim proizvodima koje se uspješno uzgajaju na ovim prostorima za jednu obitelj dovoljna površina od 180 do 330 kvadratnih metara zemlje, ovisno od primijenjene tehnologije uzgoja, dostignutog znanja i zemljišnim pogodnostima.
– Krajnje je vrijeme da zbog sebe i svoje obitelji u kulturu življenja uvedemo uzgoj povrća u vlastitom vrtu, jer je očito kako nije potrebna niti velika površina niti neki poseban alat. Mini vrt se može organizirati na balkonu u saksijama, a mali vrtovi i na ravnim krovovima određenih objekata, čime bi se osigurali za povrće i začinsko bilje za brzu upotrebu uz i za obroke, ističu iz INZ.
Kako navode stručnjaci INZ, u posljednje vrijeme u kuhinjama je sve popularnije uzgajanje klijanaca (microgreens) (lucerka, leća, pasulj, pšenica) u posudicama sa malo vode ili u posebnim posudama. Klijanci mogu biti važan dodatak našoj svakodnevnoj prehrani, bogat su izvor vitamina, minerala, aminokiselina i antioksidansa i koji se najčešće konzumiraju u svježem stanju, te ne dolazi do gubitka hranjivih materija.
Povrće je za čovjeka izvor biološki značajnih materija, kao što su vitamini, mineralne materije, fitoncidi…
Vecernji.ba
