Na današnji datum, 2. travnja, u cijelom svijetu se puštanjem plavih balona u zrak obilježava Dan svjesnosti o autizmu. Na taj način želi se istaknuti nedovoljna informiranost javnosti o ovom poremećaju koji je sve prisutniji u našem društvu.
Autizam je prvi put identificiran 1943. u SAD-u. Istodobno, njemački znanstvenik, Dr. Hans Asperger opisao je blaži oblik bolesti koji je danas poznat kao Aspergerov sindrom. U svibnju 2013. objavljen je dijagnostički priručnik DSM V, prema kojemu su svi poremećaji autizma spojeni u jednu krovnu dijagnozu – poremećaji autističnog spektra (ASD – Autism Spectrum Disorder) – piše Dalmacija Danas.
ASD može biti povezan s intelektualnim teškoćama, teškoćama u motoričkoj koordinaciji i pozornosti te fizičkim zdravstvenim problemima, kao što su spavanje i gastrointestinalni poremećaji. Poremećaji iz spektra autizma su velika i raznolika skupina poremećaja rane dječje dobi nepoznate etiologije.
Unatoč nizu istraživanja, uzroci nisu posve razjašnjeni. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, kao i o utjecaju faktora okoline. Češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica (4,3:1).
Osnovna obilježja poremećaja iz spektra autizma su:
- teškoće u socijalnim interakcijama
- teškoće verbalne i neverbalne komunikacije
- neuobičajeno ponašanje
- ograničene aktivnosti i interesi
- različite motoričke smetnje i stereotipije
Istraživanja pokazuju da rana dijagnostika, kao i rana intervencija mogu poboljšati rezultate rehabilitacije i prilagodbe djece s autizmom.
Što djeca s autizmom imaju za poručiti cijelom društvu?
Na stranici Centra za autizam objavljeno je što djeca s autizmom imaju za poručiti cijelom društvu.
– Ja sam dijete s autizmom. Ja nisam autističan. Moj autizam je samo jedan aspekt mog karaktera. On me ne definira kao osobu.
Moja percepcija je poremećena. To znači da uobičajeni prizori, zvukovi, mirisi i okusi, kretnje koje vi možda uopće ne primjećujete u svakodnevnom životu, mogu biti vrlo bolno iskustvo za mene.
Molim vas razlikujte neću (ne želim) i ne mogu (nisam u mogućnosti to napraviti). Receptivni i ekspresivni jezik meni su podjednako teški.
Ja razmišljam vrlo konkretno. Doslovno interpretiram jezik. Fraze, igre riječima, dosjetke, nijanse u izgovoru i sarkazam nisu nešto što ja razumijem i molim vas nemojte ih upotrebljavati u razgovoru.
Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Možda izgleda kao da se ne želim igrati s ostalom djecom u parku, no najčešće samo ne znam kako započeti razgovor ili druženje.
Zapamtite da se autizam događa meni, ne vama. Bez vaše podrške moje šanse za uspješno samostalno odrastanje su male. Uz vašu podršku, mogućnosti su veće nego što možda mislite. Vjerujte – ja sam toga vrijedan.
Budite moj odvjetnik i prijatelj, zajedno ćemo vidjeti kako daleko možemo stići! – stoji na stranici Autizam.hr.
