Izjave ministrice financija Jelke Milićević o tome kako će radnici Aluminija koji odluče ostati raditi u tvornici možda morati pristati na rad bez dvije ili tri plaće unijele su dodatni nemir u priču oko ugašene tvornice.
Da su to objavili bošnjački mediji i takve izjave dali bošnjački dužnosnici, one bi bile shvaćene kao novi pokušaj dovođenja radnika ispred središnjice HDZ-a i izazivanje socijalnih nemira u Hercegovini. Kada ovakve izjave daju hrvatski dužnosnici, onda bi se hrvatski narod kao trebao pomiriti se s tim. Ali nije baš tako – piše Ero.tel.
Naime, ministrica Milićević bi trebala znati kako djelatnici Aluminija imaju pravo na isplatu plaća sve dok tvrtka ne ode u stečaj ili oni ne dobiju otkaz. To znači kako će oni koji su i dalje u radnom odnosu dobiti plaće i za kolovoz, te kako će morati dobiti i plaću za svaki idući mjesec, sve dok se ne riješi njihov status. Tako kaže zakon. Jedino ako premijer Fadil Novalić i ministrica Milićević ne prepakuju stvari još jednom.
Prepakiranje kojim se Novalić i Milićević toliko ponose ovih dana će radnicima Aluminija donijeti smanjenje plaća za 50 posto i mogućnost da određeno vrijeme rade bez plaće. Možda prepakiranje nije pravi izraz za takav proces. Prikladnije bi bilo reći kako govorimo o nastavku iseljavanja ljudi s ovih područja jer ono što je ponuđeno radnicima Aluminija kao plaća je malo bolja dnevnica radnika u metalnoj industruj u npr. Skandinaviji. Ako je ovo ponuda na koju bi radnici trebali pristati, onda je pitanje treba li Aluminij ikako pokretati? Tih ponuđenih 600 do 800 maraka malo koga će zadržati na ovim prostorima i pitanje je tko uopće želi raditi ovaj posao za toliko novca?
Drugi su skloni mišljenju kako se mora pokrenuti jer je nekadašnji gigant bio nositelj gospodarskog razvoja na prostorima gdje su Hrvati većina. Ali sudeći prema brojnim dokumentima koji su objavljeni i koji će tek biti objavljeni, najmanje koristi od Aluminija je imala hrvatska strana. Puno više novca su dobivali oni koji s Aluminijem nisu imali nikakve veze nego je propali gigant samo služio kao pokriće za neke druge procese. Nalazi Financijske policije koji se očekuju trebali bi dati odgovore na brojna pitanja. Kao i sudski procesi koje javnost očekuje.
S druge strane, sami radnici su šutjeli godinama dok im je tvrtka sustavno pljačkana, a glavni razlog šutnje su bile visoke plaće koje su imali. Tu šutnju će sada platiti ponudom koju su jučer dobili i o kojoj bi se trebali očitovati do kraja tjedna. Navodno sve više investitora kruži oko Aluminija, ali teško da radnici od njih mogu očekivati neka poboljšanja. I oni su tu jer im se, između ostalog, nudi radna snaga za 300 eura.
Kako god da bilo, priča oko Aluminija se polako slaže. Malo kome se sviđa, ali svima je jasno kako ne govorimo o bezbolnom procesu. Možda bi drugačije bilo da se na ovaj način počelo pričati nakon stvaranja prvog milijuna dugovanja. Ali do 400. je većina šutjela. I primala nadprosječne plaće. I mislila kako će netko drugi problem riješiti, a sve će ostati isto. Neće i ne može.
Ostaje još vidjeti kako će u konačnici radnici reagirati na zadnja događanja. Navodno ima sve više poticaja na nove prosvjede. I to ne samo od strane djelatnika Aluminija nego i određenih sindikalnih organizacija iz Bosne. Naravno, iza njih stoje određeni politički motivi, ali više o tome tijekom dana.
AU: M.K./Ero.tel
