U Zagrebu je 30. svibnja 1990. konstituiran višestranački Sabor tada još Socijalističke Republike Hrvatske, izabran prvi put u povijesti demokratskom voljom njezinih građana.
Taj datum bit će proglašen Danom hrvatske državnosti. Poslije dva kruga glasovanja, u demokratskom ozračju i bez incidenata, Hrvatska demokratska zajednica pod vodstvom dr. Franje Tuđmana dobila je uvjerljivu saborsku većinu, čime je i formalno preuzela odgovornost za sudbinu Hrvatske.
U predizbornoj kampanji Tuđman i HDZ oštro su se suprotstavljali velikosrpskom hegemonizmu zagovarajući pritom suverenu Hrvatsku i kao konačan cilj – samostalnu državu. Tuđmanova ideja svehrvatske pomirbe i ujedinjenja svih pozitivnih struja hrvatske politike također je potpomogla izbornoj pobjedi.
Povijesno saborsko zasjedanje pratilo je u slavljeničkom raspoloženju mnoštvo građana pozdravljajući pobjedu demokracije i pad polustoljetnog komunističkog sustava. Nakon što je izabran za predsjednika Predsjedništva, dr. Franjo Tuđman u svojem je nastupnom govoru ponudio Jugoslaviji konfederalne odnose, a Hrvatskoj najavio nov demokratski sustav.
Pritom je naglasio i to da hrvatski narod ima “nesputano pravo na nacionalnu samobitnost i neokrnjeno pravo na samoodređenje koje podrazumijeva pravo na suverenu, samostalnu državu”.
Slavlje se zatim nastavilo na Jelačićevu trgu gdje je održan veliki narodni skup popraćen dojmljivim domoljubnim osjećajima. Nedugo nakon toga novo hrvatsko vodstvo sastalo se s dotadašnjim dužnosnicima radi mirnog prijenosa vlasti i organiziranja republičke uprave.
Od 1994. predsjednik Tuđman redovito je na Dan državnosti polagao vijenac na Oltar domovine na Medvedgradu u čast svim palima za Hrvatsku. Na tom su mjestu počast Hrvatskoj odavali i strani državnici.
Poslije izborne pobjede 2000. tadašnja koalicijska vlada ukinula je taj državni praznik pa se 30. svibnja obilježava kao “Dan Hrvatskoga sabora” i radni je dan.
Daniponosa.hrt.hr
