Federalni agromediteranski zavod iz Mostara u kolekcijskom nasadu na Buni uredno svake godine sadi i proizvodi sjeme duhana četiriju hercegovačkih sorta – ravnjaka, svijetle Hercegovine, tzv. D 2, šeginovca i velikog Hercegovca.
Uredno se od svake sorte uzima i čuva sjeme, ali, kao i svakom sjemenu, klijavost mu s godinama (pr)opada, pa se javlja potreba da se zalihe obnavljaju. Dakle, kad bi se riješilo stanje u ovoj oblasti, a to je prije svega financiranje otkupa, proizvodnja bi se mogla obnoviti, piše Večernji list BiH.
Međutim, kako za to nema volje kao ni u drugoj polovini devedesetih prošlog stoljeća, kada je Grupacija uzgajivača, otkupljivača duhana i tada još živih domaćih tvornica pripremila odgovarajuća zakonska rješenja slična kao u R. Hrvatskoj, za rješavanje statusa ove industrijske biljke ni danas nema volje. U tom pogledu, bar za sada, iluzoran je ostao pokušaj Federalnoga agromediteranskog zavoda da organizacijom znanstveno-stručnog skupa “Duhan u Bosni i Hercegovini – jučer, danas i sutra” promijeni tijek stvari u ovoj oblasti.
U zaključcima sa skupa naglašeno je da bi Vijeće ministara BiH trebalo donijeti uredbe o hercegovačkom ravnjaku, virginiji i berleju, tipovima koji se uzgajaju u Posavini, čime bi se uredili odnosi u proizvodnji i skladu sa smjernicama EU-a. Istodobno bi se trebalo pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o duhanu Bosne i Hercegovine u cilju omogućavanja proizvodnje novih inovativnih proizvoda od duhana. Koliko znamo, ti zaključci još stoje u papirima u nekim ladicama, proizvodnja autohtonih sorti se gasi, narod odlazi, a krijumčarenje cvjeta.
Zanimljivo, četiri tzv. nenarodne vlasti – osmanlijska, austrougarska vlast, pa prva i druga Jugoslavija, zakonskim rješenjima proizvodnju duhana držale su pod kontrolom, povremeno i poticale, ali, eto, “narodna” vlast u tome ne uspijeva. Naravno, kad vlast ne uspijeva, onda krijumčarenje cvjeta.
Dušan Musa / Večernji List
