U vrijeme masovne automatizacije proizvodnje u svim područjima industrije sve manje ljudi bavi se starim obrtima koji, osobito u manjim sredinama, lagano izumiru, piše Večernji list BiH.
U Čitluku smo posjetili dugogodišnjeg postolara (obućara) Dragu Martinovića koji se obućarskim poslom aktivno i uspješno bavi već više od četiri desetljeća. Iz razgovora s njim doznali smo kako mu se interes za obućarsko zanimanje pojavio još kao 14-godišnjaku. Bilo je to daleke 1967. godine.
Za taj ga je posao osposobljavao tadašnji čitlučki obućar Drago Roso, a potom je dvije godine radio u Mostaru. –
U Čitluku sam prije 42 godine, točnije 1977., otvorio vlastitu obućarsku radionicu koja od tada do danas radi bez prekida – ističe Drago Martinović.
Na zamolbu da usporedi popravak obuće osamdesetih godina prošlog stoljeća i danas, Drago je odgovorio:
– Bilo je razdoblja u kojima je bilo mnogo posla, ali i razdoblja s manje posla. Trenutačno je razdoblje koje bih okarakterizirao s osjetno manje posla za obućara. A budući da se godine broje, meni i odgovara da je posla manje i da ne moram prekovremeno raditi kako bih stigao obaviti sve popravke – govori nam Drago.
Pitamo ga i jesu li korisnici njegovih usluga zadovoljni obavljenim poslom.
– Sve što radim, radim kvalitetno i najbolje što mogu. Stoga smatram da narod nije zadovoljan obavljenim poslom, moja obućarska radionica zasigurno ne bi radila toliko godina.
S potrebnim sirovinama za svoj posao, kaže, ne muči muku.
U mirovinu nakon 80
– Nema nikakvih problema oko nabave kože, gume, plastike, rezervnih dijelova za strojeve… Ima dovoljno opskrbljivača, naručimo što treba i sve brzo dobijemo – priča nam Drago i dodaje kako mladi ne pokazuju nikakvo zanimanje jer nema perspektive u ovom poslu.
Majstor Drago kroz šalu dodaje kako obućari u mirovinu idu tek nakon 80. godine života, što znači će Čitluk još dugo imati svog obućara.
– Možda vam je i ovo zanimljivo. Otprilike sam izračunao da sam dosad popravio toliko obuće, da kada bismo ih poredali jednu do druge, bio bi to neprekinuti niz od Čitluka, kroz Bosnu i Hercegovinu, sve do rijeke Save. – Usto, kad bih poredao obuću koju sam besplatno popravio, otprilike bi to bio niz od Čitluka do Jablanice – kaže nam obućar Drago.
Mile Pavlović / Vecernji.ba
