Jelena Vasilj iz Međugorja te je 1982. godine imala tek nešto više od 10 godina kada je u školi čula glas anđela. Nedugo poslije u dubini duše čula je i Gospin glas, i imala je nutarnje viđenje…
Danas je Jelena doktorica biblijske teologije, supruga i majka petero djece, tri kćeri i dva sina. S djecom i suprugom Massimilianom Valenteom živi u Rimu.
Sjećanja na djetinjstvo
Za Večernji list samozatajna Jelena, za razliku od Marije, Vicke, Mirjane, Ivanke, Ivana i Jakova, sedma i gotovo nepoznata međugorska vidjelica, prisjeća se svoga djetinjstva i tadašnjih iskustava s nutarnjim viđenjima.
Jelenin je posebni dar – dar lokucije, odnosno mogućnost da čuje Gospin glas u svojoj nutrini (unutarnji Gospin glas). Govori nam i o današnjem, posebnom vremenu kada je u pitanju Međugorje.
Rođena je 14. svibnja 1972. u Međugorju kao drugo u obitelji od šestoro djece. Pohađala je osnovnu školu u istome selu, a Srednju medicinsku školu u Mostaru do 19. godine. Odlazi potom u SAD gdje je diplomirala filozofiju i 1995. u Rimu upisala teologiju na Angelicumu te završila povijest crkve na Gregoriani i Sveto pismo na Biblicumu.
– Godine 2010. doktorirala sam biblijsku teologiju na Angelicumu. U međuvremenu, 2002. sam se udala – kaže Jelena prenoseći nam svoje iskustvo od prije 37 godina kada je prvi put osjetila da joj se Gospa javlja iz nutrine.
– Bilo je to potkraj 1982. godine u prosincu. Bila sam tada u školi na satu biologije i čula glas anđela. Nakon devet dana i Gospin glas, i imala sam nutarnje viđenje. Iskustvo je bilo vezano za hod molitvene skupine mladih iz župe i trajalo je oko osam godina. Hod u vjeri i ljubavi kroz osluškivanje Božje prisutnosti koju je Gospa obećala svima.
To posebno, nutarnje iskustvo, kaže nam Jelena, od posljednjega se puta nije nikada dogodilo na onakav način, ali Božju prisutnost i njegovu providnost, ističe, i danas jako osjeća u svome svakodnevnom životu.
Jelena je imala redoviti, ponekad dnevno i više puta nutarnji susret s Gospom osam godina koliko je, može se reći, trajala i molitvena skupina mladih koja je i nastala kao svojevrsni Gospin zadatak stavljen pred tada malenu Jelenu.
Poslije su nutarnja viđenja bila rjeđa i drukčija i postupno su prestajala. Pitamo Jelenu i što je onda, kao dijete, mislila o tim nutarnjim viđenjima, što bi danas mislila da joj se to dogodilo kao odrasloj osobi.
– Pa, onda je to izgledalo normalno. Razumijem zašto nas Isus zove da budemo kao djeca. To znači da imamo povjerenje koje djetetu dolazi sasvim spontano. Danas, nakon dugo godina studija i životnog iskustva, želim se opet vratiti tom istom povjerenju. I zahvaljujem Gospodinu što je dotaknuo moje srce kad sam bila dijete. Ne znam kako bi to bilo drukčije – otkriva.
– Nije me bilo strah. Mi smo stvoreni za Boga, kako kaže sveti Augustin, i naše srce nalazi odmor samo u Bogu. Zahvalna sam Bogu jer je utisnuo želju u moju nutrinu za njegovim mirom još od djetinjstva. Premda mislim da je to Njegov plan za svu njegovu djecu.
Za Večernji list Jelena otkriva i što je se najviše dojmilo od nutarnjih susreta s Gospom i koja joj je posebno draga molitva.
– Gospina ljubav i vjernost Bogu ostavljaju trag u srcu. Ja sam se susrela s Majkom Milosrđa i Gospom Žalosnom. Na Veliki petak Marija je prihvatila biti majka i onima koji su joj sina razapeli. Na dan kad je Isus bio u grobu i sišao nad pakao, Marija je sigurno bila jedina koja je čekala njegovo uskrsnuće. Marija je najveći primjer nama kršćanima i najveći dar njezina sina. A najljepša molitva je Zdravo Marijo…
Kaže kako je i danas u kontaktu s Marijanom Vasilj, koja je također kao djevojčica uz Jelenu imala nutarnje iskustvo, no nema nekog posebno kontakta sa šest međugorskih vidioca.
Češće ću dolaziti
– Ja živim vani, a i oni su uvijek jako zauzeti – objašnjava.
Kako je i sama bila veoma zauzeta, u prvome redu obiteljskim obvezama, u svoje rodno Međugorje nije često dolazila.
– Sada, kada su mi djeca odrasla, češće ćemo dolaziti – kaže Jelena dodajući: – Moja djeca su divna. Veliki Božji dar. Svako od njih je kao jedan svijet i jedno čudo. Puno učim od njih…
Nismo mogli, a ne upitati Jelenu osjeti li se možda u posljednje vrijeme u Rimu neka druga atmosfera kada je u pitanju moguće Papino priznanje Međugorja.
– Sigurno je ovo posebno vrijeme. Mislim kako je ovo i poseban pontifikat. Bog izlijeva svoje milosrđe na cijeli svijet preko pape Franje. A bečki kardinal davno je već rekao da je Bog poslao Mariju izravno iz srca Trojstva u Međugorje. Mislim da nas čeka lijepo vrijeme…
